NVO u Crnoj Gori koje se bave ekologijom raspolažu sa podatkom da se u našoj državi, Ustavom definisanoj kao ekološkoj, nalazi od 350 do 400 divljih deponija, a nema skoro nijednog većeg sela da nema problem sa odlaganjem otpada. Prema riječima
Miloša Lazarevića iz Koalicije za održivi razvoj, Crna Gora je po Ustavu ekološka država i sva djelovanja koja su suprotna tom statusu su nepoželjna.
– Divlje deponije imamo na teritoriji Unesko zaštićenog Nacionalnog parka „Durmitor”, u srcu planina, uz obale rijeka, a često i u samim rijekama. Rješenje za ovaj problem je jednostavno, samo počnimo da sprovodimo zakone koji i te kako sankcionišu sva po ekologiju štetna djelovanja – navodi Lazarević.
Ističe da su kazne zatvora kao i visoke novčane kazne način da se vrati osjećaj odgovornosti.
– Probajte da bacite smeće na ulici u Njemačkoj, Japanu, Švedskoj, a kamoli da napravite divlju deponiju. To su države u kojima sistem funkcioniše i nije mrtvo slovo na papiru – zaključuje Lazarević.
U NVO Grin houm kažu da je njihova anketa pokazala da je otpad najveći ekološki problem naše države, a evidentirali su preko 400 smetlišta komunalnog i miješanog otpada koji se godinama unazad formiraju na istim lokacijama, od čega je veliki broj u neposrednoj blizini rijeka, a čak i na nepristupačnijim prirodnim cjelinama i u zaštićenim područjima. Prema riječima
Nevene Petković iz te NVO, kaznena politika prema licima koja bacaju otpad svuda se ne primjenjuje, počinioci prolaze nezapaženo, a broj divljih deponija u Crnoj Gori raste.
– Da bi se osigurao adekvatan sistem upravljanja otpadom prioritetno je obezbijediti uslove za transport i deponovanje komunalnog otpada, dakle dovoljno odabranih lokacija za odlaganje otpada, dovoljan broj kontejnera za sve tipove otpada, obezbijediti redovan transport i reciklažu. Takođe je od velike važnosti uzeti u obzir interese lokalnih zajednica prilikom realizovanja aktivnosti u ovoj oblasti – kaže Petković.
Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta „Ozon” istakao je da, prema njihovom poslednjem popisu, u Crnoj Gori ima preko 350 divljih deponija, od kojih je ubjedljivo najveća „Mislov do” u Nikšiću, koju nezakonito koristi lokalna samouprava preko 15 godina.
– Popisane divlje deponije su sa većom količinom otpada različitih vrsta, a kada je riječ o hroničim lokacijama na kojima se otpad povremeno uklanja njih ima preko 200, po našim procjenama. Činjenice ukazuju da je riječ o ozbiljnom problemu koji negativno utiče na životnu sredinu i predstavlja veliku opasnost po ljudsko zdravlje – navodi Perović.
Takođe navodi da je poražavajući pristup nadležnih institicija koje su dokazale nesposobnost da efikasno primijene zakonske okvire u jednom malom sistemu kakav je Crna Gora.
M.D.S.–M.S.
Nebriga i nemar sistema, ali i narodaIzvršna direktorica NVO „Ne bacajte boce”
Milica Boca, koja je organizovala brojne akcije čišćenja, navodi da je Crna Gora, nažalost, ekološka država samo na papiru.
– Trenutno stanje sa divljim deponijama na svakom ćošku govori upravo o nemaru i nebrizi i sistema i naroda. Sistem je truo, ne postoji adekvatna politika kažnjavanja i motivacije stanovništva, kao i implementacija postojećih. Pored toga, narod nije dovoljno informisan niti edukovan na temu štetnosti plastike i ostalog otpada koji odlažemo gdje stignemo. Kada naši ljudi otputuju u inostranstvo, oni naravno ne bacaju smeće na ulicu, nego gdje treba, jer je sistem uređen i kazne su velike, a sami ljudi osuđuju takvo ponašanje. Nažalost, od toga je mnogo tragičnija činjenica što je bahatost u našem narodu glorifikovana, a to očigledno masovno doprinosi ovom problemu. Vrijeme je da se mijenjamo – poručila je Boca.