Objave na društvenim mrežama ne mogu i ne smiju zamijeniti tradicionalnu zvaničnu komunikaciju funkcionera sa javnošću, posebno sa medijima, smatraju sagovornici „Dana“. Poslednjih mjeseci funkcioneri vlasti i opozicije uglavnom se oglašavaju na društvenim mrežama, prije svega na Tviteru, koji, prema istraživanju CEDEM-a, koristi svega 13,7 odsto građana, a vjeruje mu 11,4. Na drugoj strani, Fejsbuk koristi 55 odsto građana i najviše mu vjeruju.

Stručnjaci za komunikacije ističu da nije dobro komunicirati isključivo preko Tvitera jer se informacija ne može kvalitetno prenijeti u 280 karaktera, to jest slova. Kako smatraju, jedan od mogućih razloga „seobe“ funkcionera na Tviter može biti i to što preko te platforme mogu poslati svoju poruku, a izbjeći pitanja novinara.

Pi-ar direktor u agenciji Represent Communications Mileva Seratlić kaže da su društvene mreže kao novi mediji donijele mogućnost za veću otvorenost institucija, direktnu komunikaciju i brže izgrađivanje povjerenja, a posebno su efektivne u kriznim situacijama.

– Posmatrano iz ovog ugla, češća upotreba društvenih mreža u komunikaciji kreatora javnih politika kojoj svjedočimo u Crnoj Gori u poslednje vrijeme pozitivan je trend. Ipak, u komunikaciji ne postoji pristup „jedna veličina odgovara svima“, već se mora uzeti u obzir širi kontekst (npr. kad je upotreba Tvitera u Crnoj Gori u pitanju, treba uzeti u obzir broj korisnika, ograničenja u obimu poruke koju plasiramo, navike građana, a tu je i pitanje autentičnosti – autorizacije onog što vidimo kao zvanične Tviter profile). Iako odličan kanal komunikacije, mreže ne mogu i ne treba da zamijene tradicionalne medije, koji ostaju nezamjenjivi čuvari demokratije – kazala je Seratlić.

Kako je naglasila, objave u ograničenom broju karaktera ne mogu objasniti iole kompleksniju politiku ili odluku, ma koliko da su poruke koncizno osmišljene.

– Zamislimo situaciju da ljudi prestanu da gledaju vijesti ili čitaju novine i odluče da prate objave neke institucije samo na Tviteru. Ako izostaje konferencija za medije, brifing ili neka treća forma u kojoj novinari mogu postaviti pitanja, obraditi priču iz više uglova i dati analizu, kakvu ćemo javnost imati, kakvo ćemo javno razumijevanje važnih pitanja u našem društvu razviti? Da li ćemo u tom slučaju imati bolje informisanog pojedinca? Smatram da bi mreže trebalo posmatrati više kao vrijedan resurs i iskoristiti njihovu mogućnost dvosmjerne komunikacije kako bismo zaista transformisali neke javne politike, a veću pažnju usmjeriči na gradnju otvorenosti kroz intenzivniju komunikaciju sa medijima i drugim segmentima društva – ističe Seratlić.

Sociolog Srđan Vukadinović smatra da su društvene mreže odlične da funkcioneri izbjegnu pitanja novinara.

– Oni na Tviteru ili Fejsbuku mogu reći to što žele i tako završiti svoj posao. Ozbiljne teme ne bi trebalo šturo obrađivati na mrežama. Mi smo imali situaciju da se preko Tvitera najavljuju policijske akcije, što je neozbiljno, ali i neiskusno – kazao je Vukadinović.

On smatra i da ministarstvima očigledno fale dobre pi-ar službe.

– Ako ne znaju kako se komunicira sa medijima, neka pitaju novinare, ili neka ljude sa novinarskim iskustvom angažuju za pi-ar poslove. Ovo što do sada imamo je loše, često veoma nespretno, a pojedini ministri se uopšte ne oglašavaju, pa čak ni na Tviteru – navodi Vukadinović.

M.S.

---

Neadekvatan kanal komunikacije
Po mišljenju Predraga Lesića iz NVO Digitalizuj.me, Tviter nije adekvatan kanal komunikacije kada nešto treba adekvatno obrazložiti jer tu trpi kvalitet informacije. On ističe da je Tviter dobar da se izvuku reference za neke izvještaje i da se ukaže na značajne stvari sa linkom do potpune informacije.

– Tviter treba da bude kao trejler za film, da vas navede da pogledate cijelu priču – kaže Lesić.

On dodaje da je Tviter veoma dobar za brzo prenošenje informacije, što je posebno popularizovao bivši predsjednik SAD Donald Tramp.

– Tviter je bio pred „umiranjem“, ali ga je Tramp popularizovao, i to se prelilo na Evropu, pa i samim tim i na Crnu Goru. Kada govorimo o značajnim informacijama kao što su odluke Vlade, tu je bolje koristiti tradicionalne kanale, koje daju više prostora za adekvatnu prezentaciju informacije – smatra Lesić.


Ima tu dosta samopromocije
Profesor Blagota Mitrić smatra da je praksa komuniciranja funkcionera sa javnošću preko društvenih mrža neobična i nedozvoljena. On ističe da važne odluke treba saopštavati službeno, a društvene mreže funkcioneri mogu koristiti kao građani.
– Odluke Vlade treba dijeliti preko pi-ar službi. Ne moraju ministri sve da kažu, neka zaposle ljude kojima je to posao. Ne moraju ministri svaki sekund da se eksponiraju, mada ima tu dosta i samopromocije – ocijenio je Mitrić.
On ukazuje da pojedini ministri najavljuju aktivnosti drugih institucija, što, po njegovom sudu, nije primjereno.
– O akcijima policije treba da govori policija, a akcijama tužilaštva tužilaštvo. Ministri ne treba da preuzimaju i njihov posao i posao PR službi – rekao je Mitrić.