U pet nacionalnih parkova Crne Gore u poslednjih pet godina registrovano je oko 500 slučajeva nelegalne gradnje objekata raznih namjena, a najčešća meta graditelja bili su Skadarsko jezero i Durmitor. Prema dostupnim podacima iz vladinih dokumenata, najviše nelegalne gradnje u periodu od 2015. do sada zabilježeno je 2019. godine, i to 167 slučajeva, a prema za sada nezvaničnim procjenama, lani je „niklo” oko sto nelegalnih objekata.

Prema ocjeni Miloša Lazarevića iz Koalicije za održivi razvoj (KOR), „kao što organizovani kriminal ne bi mogao postojati bez pomoći države, tako objektivno možemo reći isto i za nelegalnu gradnju uz same granice, a nažalost i unutar zakonom zaštićenih teritorija naših Bogom datih nacionalnih parkova”. Upozorava da to što imamo nekoliko stotina zvanično registrovanih slučajeva nelegalne gradnje, od čega najviše na teritoriji parka Skadarsko jezero, svjedoči da se uništavanje prostora otelo kontroli.

– Suprotno ratifikovanim međunarodnim ugovorima, konvencijama i našim zakonima koji regulišu upravljanje zaštićenim teritorijama, prethodna vlast je odobrila prostorne i planove posebne namjene koji su za cilj imali otuđenje te imovine i stavljanje iste u privatno vlasništo. Primjer sistemskog otuđenja imovine je i plan posebne namjene za durmitorsko područje, čiji svaki pasus vodi ka degradaciji prostora (koja vodi ka gubitku Unesko zaštićenog statusa), otuđenje najvrednijih lokacija kao što su Crno jezero (planom odobrena gradnja bungalova uz obalu jezera, proširenje restorana, organizovanje festivala tipa Egzit), Vojnog odmarališta (za potrebe projekta Čedi), motel Radovan luka (firma Eksplorer) – izjavio je za „Dan” Lazarević.

Ističe da se sličnim metodom vlada vodila i za sve ostale nacionalne parkove.

– U navedenom dokumentu imamo dokaz da se samo na osnovu prostornog plana i izdatih urbanističko-tehničkih uslova omogućila funkcija ilegalno sagrađenih objekata iako nisu prošli neophodne procedure izdavanja građevinske dozvole..., što bi Valtazar Bogišić rekao – Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi – navodi Lazarević.

Aleksandar Perović iz Ekološkog pokreta „Ozon” navodi da je divlja gradnja u zakonom zaštićenom prostoru nacionalnih parkova jedan od najvidljivijih problema, koji suštinski pokazuju sistemsku nemoć i otvaraju prostor za ispitivanje kriminalno-koruptivnih radnji koje su pratile ovaj vid devastacije.

– Potpuno je logično da je tako izražen i svima vidljiv dugogodišnji trend morao biti predmet interesovanja i djelovanja relevantnih državnih organa, ali isto tako i da je pokazatelj kako interesne grupe povezane sa ključnim donosiocima odluka imaju povlašćen status, pa i ako je u pitanju krivično djelo. Ne smije se dozvoliti dalja devastacija prostora nacionalnih parkova isto kao što se ne smije preskočiti i da se procesuiraju svi koji su radili nezakonito – poručuje u izjavi za „Dan” Perović.

Prema riječima Ksenije Medenice iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica, nacionalni parkovi su područja od ekološkog, naučnog, kulturnog, obrazovnog i zdravstveno-rekreativnog značaja koji su upravo zbog posebnih prirodnih vrijednosti stavljeni pod zaštitu.

– Nažalost, naši parkovi su izloženi određenim negativnim aktivnostima koje direktno utiču na uzurpiranje, degradaciju ili potpuno uništavanje prirodnih staništa. Nelegalna gradnja objekata je svakako jedna od prijetnji. Osim potrebe da se pojača rad inspekcijskih službi, treba stati na put i selektivnoj primjeni zakona. Objekti koji su izgrađeni u zaštićenim zonama, a koje plan generalne regulacije ne bude prepoznao, neće biti moguće legalizovati. Država mora preuzeti odgovornost za nastalu situaciju i osigurati očuvanje naših najvrednijih područja – saopštila je za naše novine Medenica.

U vezi sa ovom problematikom, iz uprave Nacionalnih parkova Crne Gore kazali su da nam juče nijesu mogli odgovoriti.

M.S.

---

U parkovima ne grade „obični“ građani
Lazarević ističe da je totalni kolaps sistema pred organizovanim kriminalom činjenica da se nije moglo utvrditi ko je nadležan za inspekcijski nadzor gradnje na Durmitoru, da li ministarstvo, opština, komunalno ili pak saobraćajni policajac.

– Tako da je većina prijava za ilegalnu gradnju naišla na ćutanje uprave, a predstavnici sudske vlasti naše države su, takođe, ćutali, a mogu slobodno reći i štitili nalogodavce i izvršioce. Bitno je napomenuti da većina građana koji žive i izdržavaju svoje porodice sa manje od prosječne plate na mjesečnom nivou nije imala sredstava da pokrene čak ni manji projekat koji bi spadao pod ilegalnu gradnju, ta „privilegija“ je bila rezervisana za moćnike – zaključio je on.

​