Zemljotres se ne može najaviti i predvidjeti, ali seizmička aktivnost koja se bilježi poslednjih godina u Crnoj Gori ipak ukazuje na potencijalnu opasnost, ukazuju sagovornici „Dana”. Oni navode da posledice u budućnosti zavise od toga kako se ponašamo u sadašnjosti, odnosno koliko poštujemo propise koji se tiču bezbjednosti.
Podrazumijevajući da se naglo oslobađanje tektonskih napona dešava tokom zemljotresa, aktuelno aktiviranje žarišta na Balkanu ukazuje da je koncentracija tektonskih napona u regionu dosegla kritične vrijednosti, kazala je „Danu” Jadranka Mihaljević, načelnica Sektora za Seizmologiju u Zavodu za seizmologiju i hidrometeorologiju.
– Seizmički monitoring ostvaren tokom prethodne godine, evidentno pokazuje da se seizmička aktivnost sa područja Medovskog zaliva i Drača nije prenijela na područje Crne Gore.Trend relativno malog broja zemljotresa koji su zabilježeni na teritoriji naše države održava se poslednjih decenija. Ovaj dugotrajni period seizmičke tišine upućuje da se može se očekivati i pojava jačih zemljotresa. Pri tome, naglašavamo da nema osnove da govorimo o izvjesnoj opasnosti, nego o godinama i decenijama pred nama – kaže Mihaljevićeva.
Ona ističe i da se zemljotresi ne mogu predvidjeti i da insistiranje na tematici prognoze škodi shvatanju zemljotresne sigurnosti.
– Prvo, jer nije izvjesno da će se prognoza zemljotresa uskoro riješiti, i mnogo važnije, jer ne rješava pitanje materijalnih šteta koje su ogromne u slučaju jakih zemljotresa. Zone najviše izložene prirodnoj opasnosti od zemljotresa najbolje su identifikovane Seizmičkom rejonizacijom Crne Gore. Karta seizmičke rejonizacije, upućuje na maksimalne moguće intenziteta zemljotresa na teritoriji Crne Gore: Južni, primorski region – ulcinjsko-skadarska, budvanska i bokokotorska zona, sa mogućim maksimalnim intenzitetom u uslovima srednjeg tla od devet stepeni MCS skale, Podgoričko-danilovgradska zona sa mogućim maksimalnim intenzitetom od osam stepeni MCS skale, Središnji dio Crne Gore sa sjevernim regionom – uključujući Nikšić, Kolašin, Žabljak i Pljevlja, okarakterisan je mogućim maksimalnim intenzitetom od sedam stepeni MCS skale i izolovana seizmogena zona Berana – koja može generisati zemljotrese sa maksimalnim intenzitetom od osam stepeni MCS skale – kazala je Mihaljevićeva.
Ističe i da su nadležnosti Sektora za seizmologiju u najvećoj mjeri, praćenje i proučavanje uzroka zemljotresa.
– U oblasti prevencije seizmičkog rizika najvažniji zadatak seizmološke djelatnosti je da ukaže na mjeru mogućih seizmičkih uticaja– istakla je Mihaljevićeva.
Građevinski inženjer Radovan Aćimić kaže da sa seizmičkom bezbjednošću možemo uporediti onu u saobraćaju.
– Imamo Zakon o bezbjednosti saobraćaja i ako ga poštujemo bezbjedni smo, a ako ne onda prijeti opasnost. Tako je i sa seizmikom, ako se držimo pravila i propisa, a mi smo imali dobre JU standarde, a sada smo počeli da uvodimo evropske, možemo reći da je bezbjednost u redu. Nijesam upućen da neki investitori ne poštuju propise, tamo gdje sam ja radio nikad nijesam dozvolio da se štedi na bezbjednosti i da se igra sa životima i imovinom ljudi – tvrdi Aćimić.
On kaže da je usled klimatskih promjena promijenjeno dosta toga što se tiče i same seizmike.
Arhitekta Andrija Markuš ističe da je kod nas realno razmišljati o jačim zemljotresima prema kojima su određene zone ugroženosti, i prema njima elementi za statičke proračune zgrada.
– Većina naših zgrada građenih do zemljotresa 1979. imala je provjeru stabilnosti na zemljotrese kao ovi u Hrvatskoj. Za nas je važno kako bismo prošli kod zemljotresa kao onaj iz 1979. i jačim, jer u istoj snazi nije pogodio čitavu Crnu Goru. Gledajući sve zgrade, stepen zaštićenosti veoma je neujednačen. Do zemljotresa u Skoplju 1963. zgrade se nijesu dodatno obezbjeđivale od zemljotresa. Poslije toga strogo je naložena normama zaštita od zemljotresa. A katastrofalni zemljotres od 1979. pokazao je da je i to bilo nedovoljno te je novim propisima pojačana zaštita – kaže Markuš. M.D.S. – M.S.

---

Izostaje poštovanje zakona
Markuš ističe da se danas često se izbjegava puna zakonom prediđena provjera statičkih proračuna, često svedenih na formalnost, a tu je dodatno i nedosledno izvođenje radova i izostanak nadzora od ispekcijskih službi.

– Krajnje je vrijeme da u ministarstvu postoji poseban savjetnik, inspektor za ovaj dio dokumentacije, bez čijeg potpisa ne bi se dozvoljavala gradnja. On bi pratio i inspekcijske službe za ovaj dio problematike – istakao je Markuš.