Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, za period od 1. januara do 31. jula, u oblasti zaštite od diskriminacije podnijeto je čak 140 pritužbi, što predstavlja znatno uvećanje jer je u istom periodu prošle godine taj broj iznosio 80, saopšteno je za „Dan” iz te institucije. Kako navode, kao mogući razlog za to povećanje vide rast znanja i svijesti građana o fenomenu diskriminacije, situaciju uslovljenu virusom Kovid-19, ali i moguće faktičko povećanje diskriminacije.

– Najveći broj pritužbi i dalje je u oblasti rada i zapošljavanja, a za naznačeni period bilo je šest pritužbi po osnovu pola, među kojima su u dva slučaja utvrđene povrede prava – navode u instituciji ombudsmana.

Na pitanje o mogućem neprijavljivanju slučajeva diskriminacije smatraju da je bojazan, nažalost, vjerovatno opravdana jer iskustva pokazuju da se građani najčešće odluče da prijave problem tek onda kada ostanu bez posla. Oni i ovom prilikom pozivaju sve one koji se osjećaju diskriminisano ili sumnjaju na diskriminaciju da im se obrate za pomoć.

– Institucija zaštitnika ukazuje na nepotpune statističke podatke iz kojih se ne može stvoriti jasna slika o položaju žena i muškaraca u Crnoj Gori u svim oblastima: obrazovanju, medijima, kulturi i sportu, ravnopravnost u procesu odlučivanja u političkom i javnom životu itd., te je upravo nedostatak istih prepreka za kreiranje politike rodne ravnopravnosti. U cilju veće zastupljenosti žena na tržištu rada nužno je potražiti nova i bolja rješenja kroz dodatne inicijative upućene prema očevima za uključivanje u porodični život, kao i razvijanje socijalnih usluga, ali i mijenjanje ukupne svijesti – navode u instituciji na čijem je čelu Siniša Bjeković.

Prema poslednjim sociološkim istraživanjima nevladinog sektora, uključujući i ono koje je krajem 2018. godine sproveo zaštitnik, svega 11 odsto građana Crne Gore poznaje zakonodavnu osnovu, a time i sistem zaštite od diskriminacije.

Svaka nejednakost, najčešće socijalna, manjak izvora prihoda, stanje socijalne potrebe, nekonkurentnost na otvorenom tržištu rada, ekonomske nejednakosti i druge okolnosti koje mogu dovesti do povrede prava izjednačavaju se sa diskriminacijom i po tom osnovu traži se zaštita. Nepoznavanje diskriminacije otežava njeno procesuiranje u postupcima građansko-pravne, krivično-pravne i prekršajno-pravne odgovornosti, te ograničava mogućnost postupanja po službenoj dužnosti inspekcijskih i drugih organa koji se nalaze na prvoj liniji dodira sa diskriminacijom. O tome svjedoči i relativno mali broj prijavljenih slučajeva diskriminacije i još manji broj procesuiranih slučajeva. Dovoljno je osvrnuti se samo na jedno područje kakvo je pristupačnost objekata i površina u javnoj upotrebi i utvrditi očiglednu diskrepancu između de fakto stanja i broja postupaka koji bi trebalo da slijede pravni put zaštite od diskriminacije kada su inspekcije i drugi mehanizmi zaštite u pitanju.

M.S.

---

​Polovina građana ne zna svoja prava
Rezultati dostupnih istraživanja stavova javnog mnjenja o diskriminaciji pokazali su da je najčešća asocijacija na diskriminaciju odbacivanje ili isključivanje iz zajednice, pravljenje razlika/nepoštovanje ličnosti i ugrožavanje/uskraćivanje ljudskih prava. Više od polovine građana ne smatra sebe dovoljno informisanim o pravima koja imaju kad je u pitanju zaštita od diskriminacije, dok oko trećina njih tvrdi da su dovoljno informisani na tu temu. Više od polovine ispitanih smatra da je diskriminacija u crnogorskom društvu prisutna i da postaje sve učestalija. Tri od pet građana smatra da je diskriminacija najprisutnija pri traženju posla i zapošljavanju, dok jedna četvrtina smatra da se diskriminacija najviše pojavljuje na poslu, u školi ili na fakultetu. Kod pitanja koje grupe su u najvećoj mjeri izložene diskriminaciji, prema percepciji građana, Romi ostaju na vrhu liste, zatim slijede osobe sa invaliditetom, siromašni, seksualne manjine/LGBT populacija, te politički neistomišljenici.