Djeca čine više od petine crnogorskog stanovništva, pokazuju najnoviji podaci Uprave za statistiku, u kojoj se navodi da maloljetnici do 17 godina čine 135.533 ili 21,8 odsto od ukupnog broja građana. Iako se za mlade često kaže da su budućnost države, prema procjenama Unicefa, čak 32 odsto djece u dobi od 0 do 17 godina nalazi se u opasnosti od siromaštva, dok je 40 odsto njih izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Kada procente prevedemo u brojke dolazimo do zaključka da je 43.370 djece u opasnosti, dok je čak 54.200 mališana u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Kada se imaju u vidu desetine hiljada djece kojima opasnost i rizik od siromaštva predstavlja dio života koji bi trebalo da bude najbezbrižniji, dobija se sumorna slika u kojoj su u Crnoj Gori djeca dočekala Međunarodni dan djeteta, 1. jun.

​Siromaštvo djece, odnosno njihovih roditelja, problem je koji otežava njihovo obrazovanje, uživanje u osnovnim pravima, a mališani su, uz sve to, izloženi i riziku od radne eksploatacije, prosjačenja, ali i ugovorenih brakova koji se, nažalost, pod izgovorom tradicije i dalje dogovaraju gdje djeca, prije svega djevojčice, postaju „roba” koja se prodaje za nekoliko hiljada eura. Prošle godine podnijeta je jedna krivična prijava protiv oca koji je pokušao da „uda” kćerku za 5.000 eura.

Prema riječima Marine Medojević, koja godinama preko Banke hrane pomaže siromašnim porodicama koje su često imale više djece, potrebno je uvesti nultu stopu poreza na dječju hranu kao i minimalizovati stopu poreza na dječju garderobu i obuću. Medojevićeva navodi da dječji dodatak mora biti zadovoljavajuće visine novca i obavezujući, što bi trebalo da bude neka vrsta sigurnosti za svu djecu koja dolaze iz socijalno ugroženih porodica.

– Djeca koja žive u siromaštvu izložena su stigmi i neprihvatanju od strane vršnjaka. Jedna od prioritetnih aktivnosti svih koji se bave djecom trebalo bi biti socijalno uključivanje siromašne djece i suprotstavljanje svakom obliku diskriminacije. Za efikasniju borbu protiv siromaštva djece i planiranja efikasnih programa pomoći i podrške potrebno je unaprijediti praćenja pokazatelja siromaštva djece i provoditi redovna istraživanja koja moraju posluziti za kreiranje i sprovođenje efikasnih mjera kako bi se preventivno djelovalo i ne dozvolilo zadržavanje djece u zoni siromaštva. Danas siromašna djeca sjutra su skoro izvjesno siromašni roditelji – upozorava Medojevićeva.

U instituciji Zaštitnika ljudskih prava kažu da je stepen poštovanja prava djece u Crnoj Gori dobar, u zavisnosti od teme do teme. Prema riječima Duške Šljivančanin iz Institucije zaštitnika, Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta vješto je formulisana i gotovo u svakom članu kaže: „Država je obavezna da omogući djetetu najveći mogući standard u zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj, obrazovanju...”.

– Šta god da uradimo i unaprijedimo položaj, djeca tj. mi uvijek možemo bolje, a djeca zaslužuju više od toga. Kada su u pitanju dječja prava, nikada ne možemo reći da je posao završen. Pojedinačne preporuke Zaštitnika odnose se na stepen obezbjeđenja zdravstvene zaštite, nedostatak specijalista, nedostupnost određenih zdravstvenih ustanova, obrazovanje... – kazala je Šljivančanin gostujući na javnom servisu RTCG.

M.S.

---

Nejednak pristup obrazovanju
Zlatni savjetnik ombudsmana šesnaestogodišnja Mia Dragović ocjenjuje da je položaj djece u Crnoj Gori svakako bolji nego što je to ranije bio slučaj.

– Naravno da treba i dalje raditi i unapređivati obrazovanje na svim nivoima od vrtića do fakulteta. Radeći na ovoj temi, kako sa ombudsmanom, tako i sa vršnjacima, mi smo stekli utisak da djeca nemaju jednak pristup obrazovanju u Crnoj Gori, naročito u sjevernim opštinama, seoskim školama ili, na primjer, djeca iz siromašnih porodica – kaže Mia Dragović.


Promovisati kreativnost, a ne „bubanje”
Šesnaestogodišnji Đorđije Ivanović smatra da je položaj djeteta mnogo bolji, međutim, mjesta za napredak uvijek postoji i on se očekuje.

– Posebno, rekao bih, u oblasti obrazovanja. Škole ne nude jednake mogućnosti za učenje, istraživanje i samounapređivanje u školama centralne, južne i sjeverne regije. Smatram da treba vršiti oštriju selekciju kadra, smanjiti broj nastavnih predmeta u srednjoj školi, učiti vještine koje su potrebne u 21. vijeku i već u trećem i četvrtom razredu se opredjeljivati i usmjeravati ka budućem pozivu. Predmete kao što su hemija, fizika i biologija bi trebalo izučavati u valjanim uslovima na načine koji podstiču istraživački duh djeteta i koristiti dječju kreativnost i znatiželju kao resurs, a ne demotivisati je principom „nabubaj”, ponovi – ističe Ivanović.