Ideologija sadašnje vlasti i njena „nauka” zasnovane su na bezbožnoj bogomržnji i revolucionarnoj bratomržnji koja je trovala i truje čitava pokoljenja već, evo, 70 godina, kazao je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u vaskršnjoj poslanici, poručujući da je plod toga i usvojeni zakon, kao i nastavljanje nasilja nad Božijom Crkvom. Takvo nasilje, kako je rekao, ovog puta ne vrše u ime Staljina i Broza, nego u ime „demokratije” i „evropskih vrijednosti”.

– Pretvaranjem demokratije u demonokratiju i svođenjem „evropskih vrijednosti” na debelo crijevo, sopstveno vlastoljublje i sebičnost. Upravo to je ono što je probudilo narod kroz litije u Crnoj Gori, kome je to nasilje dogorelo do nokata i vaskrslo u njemu istinsko junaštvo i čojstvo. Litije su bile i ostale poziv na bogoljublje i bratoljublje, poziv na pomirenje braće, iskupljenje od bogoubistvenih i bratoubistvenih dioba, kako dinastičkih i plemenskih, tako i od ideoloških partizansko-četničkih, i od svega onoga što se od njih rodilo u nama. U tom duhu i zajednička borba protiv ovog virusa dobija duhovni i moralni značaj kako kod nas, tako i u čitavom svijetu – poručio je mitropolit u vaskršnjoj poslanici.

Koliko je čovjek slabašno biće, kako je kazao mitropolit, pokazuje i pandemija, ovaj virus i panika koja je od njega uhvatila ljude i narode.

– Međutim, sve što se događa, događa se po Božijoj volji i po Božijem dopuštenju. Sve ima smisao, samo treba taj smisao naći i otkriti. Tako po riječima jednog mudrog hindusa, ova pandemija može biti shvaćena i kao osveta prirode zbog nasilja koje čovjek vrši nad njom, zloupotrebljavajući je svojom samoživošću. Zbog toga što čovjek upotrebljava i svoje bogomdane sile i darove kao i samu prirodu – na bogoprotivan način. Svojim nemoralom i nečovječnošću čovjek pretvara svijet u Sodomu i Gomoru koji postaju Mrtvo more – mjesto trijumfa smrti. Nama koji vjerujemo u Boga, u pobjedu života nad smrću, koji se pričešćujemo Tijela i Krvi Hristove, to jest Boga Ljubavi, evo prilike da produbimo svoju vjeru i vjernost Hristu Raspetom i Vaskrslom i da shvatimo Hristove riječi: „Koji čuva život svoj izgubiće ga, a koji izgubi život svoj mene radi, naći će ga”, kao i one druge preduboke: „Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje”. A to upravo jeste Hristova Ljubav golgotska na koju je čovjek prizvan, odricanjem od sebe hristolikom ljubavlju i žrtvovanjem za Boga i za bližnje i pričešćem te i takve Ljubavi. Onima pak koji ne vjeruju u Boga Tvorca i Promislitelja, kojima su grandiozna naučna dostignuća stvarala iluziju čovjekove svemoći, ova svemoć smrti je prilika da se zamisle nad dubljim smislom života, poznanjem čovjekove nemoći, oslobađanjem od krajnjeg besmisla života, od vjere u smrt i ništavilo povratkom dubljem smislu života. Prilika da prestanu da pljuju na raspetu Golgotsku Ljubav prodajući je za srebrenike kao Juda Iskariotski, i na Crkvu kao besmrtnu Zajednicu i svjedoka te Ljubavi i vječnog ljudskog dostojanstva, kao i da se vrate zdravoj upotrebi svoje prirode i tvorevine Božije – naglasio je mitropolit.

To pljuvanje se, kako je istakao, danas događa naročito kod nas u Crnoj Gori.

– Mi, ljudi vjere u Vaskrsenje i Život vječni, učimo se da ne tražimo od Boga ono što može dati čovjek i ljudsko znanje, ono što je čovjek svojom naukom otkrio u tvorevini Božijoj i stvorio svojim trudom. Ali spasavjući se od „naučne” zloupotrebe prirode, boreći se za svetinje i za duhovno zdravlje ljudi učimo se ljubavi prema svakom čovjeku, kao svetinji nad svetinjama. U svjetlosti Hristove samožrtvene ljubavi, prihvatajući i podržavajući s blagodarnošću sve ono što država, naročito njene zdravstvene službe, čovjekoljubivo zahtijevaju radi tjelesnog zdravlja ljudi – poručio je egzarh sveštenog trona pećkog.

A.O.

---

Sve što postoji u znaku je raspeća i umiranja, rađanja i vaskrsenja
Mitropolit je istakao da sve što postoji, i način na koji postoji, u znaku je raspeća i umiranja, a u isto vrijeme – u znaku rađanja i vaskrsavanja.

– Ta tajna bića i čovjeka zadobija upravo svoju odgonetku i smisao u raspeću i Vaskrsenju Hristovom. To Bog Otac odgovara darivanjem Sina svoga kao vječne Ljubavi na svečovječansku i svekosmičku čežnju i vapaje. Već je Premudri Solomon predukazao na tu istinu riječima: „jer Bog stvori čovjeka za netruležnost i sazda ga slikom sopstvene vječnosti”. Ništa manje mudri Petar II Lovćenski Tajnovidac kaže: „Krst nositi nama je suđeno”; i dodaje: „Vaskrsenja ne biva bez smrti”. Zajednica sa Bogom, kao život vječni biva preko Hristovog Krsta i Raspeća – rekao je mitropolit.

U poslanici navodi da čovjeku ostaje da bira između vjere u „uništenje smrti smrću”, i vjere u smrt kao jedine konačne stvarnosti svijeta i čovjeka.

– Crkva Hristova već 2.000 godina svjedoči ovu prvu vjeru. Borba protiv te njene vjere i svjedočenja vječnog ljudskog dostojanstva nastavlja se kroz vjekove. Oni koji su raspeli Hrista i lijevi razbojnik mu se rugaju od tada do danas. Poriču ga, kako tada, tako i danas, oni koji se bogate zemaljskim dobrima a ne Bogom, zemaljskom smrtnom vlašću i čašću – istakao je mitropolit.


Zavještanja Svetog Vasilija i Svetog Petra
Vladika je u vaskršnjoj poruci podsjetio crnogorsku vlast na zavještanje Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog dragocjeno za, kako je rekao, iscjeljenje od još opasnijeg i dugoročnijeg virusa bezakonja, što se tiče pitanja crkvene imovine i ugroženih prava Crkve Božije.

– Sveti Vasilije u svom zavještanju poručuje: „Pišem zbog potvrde istine…. I priložih dragovoljno svoj trud. I svoj imetak ne poštedjeh Boga radi i milosti Svete Bogorodice… Bog je svjedok. I ko bi se usudio da nešto otme od manastira, oteo Gospod Bog takvom razoritelju njegov dom, kuću i stoku sa sinovima i svim njegovim imanjem, da ga Gospod Bog porazi i raspe, iznenada i vavijek. Amin. Da mu trag i odžak pogine vavijek. Amin“. A Sveti Petar tome dodaje (obojica zavještavaju za svoje i sva buduća vremena) u svom testamentu: „Najviše ve svakojega molim i sve istinskijem Bogom Vsedržiteljem zaklinam teškij Božij i vazdašnij amanet činim i ostavljam, da Cerkovno dobro i imuće đegođ je kakvo, ne tiče nitko nikad od vasij svijet i za svaku vašu sreću i poštenje, i da mi svako cerkovno čeljade, kaluđere, đakove i služitelje moje i vaše pazite i deržite, kako sam ih i ja istij vazda pazio i deržao…” – ukazao je arhiepiskop cetinjski.