Dok se dio građana „bori” sa dosadom i muku muči kada će izaći da prošeta, iz dana u dan u našoj državi je sve više onih koji gledaju gladi u oči, o čemu svjedoče podaci humanitarnih organizacija. NVO Banka hrane, kako navodi predsjednica te organizacije Marina Medojević, dnevno u prosjeku dobije oko 100 poziva od porodica koje mole za osnovno, za hranu, da prežive. Da je situacija na terenu jako teška, te da virus korona, osim zdravstvenih problema, za sobom vuče još veće socijalne, svjedoče i u Crvenom krstu koji na dnevnom nivou dobije do 1.000 zahtjeva za nekom vrstom pomoći. Prema riječima Milice Kovačević iz Crvenog krsta, volonteri su svakog dana na terenu, a broj ljudi koji traže pomoć se permanentno povećava.

– Crveni krst je od početka situacije sa virusom korona veoma aktivan na saniranju njenih posledica. Do sada smo različitim vidovima pomoći i podrške obuhvatili ukupno 10.887 pojedinaca/porodica širom Crne Gore. Od toga su podijeljeni humanitarni paketi za 7.433 njih, obavljena je nabavka i ostale obaveze za 1.607 osoba kojima je preporučeno da ne napuštaju svoje domove (starije osobe, hronični bolesnici, ljudi u samoizolaciji i drugi), a psiho-socijalnu podršku je dobilo 1.847 osoba – kaže Kovačević za „Dan”.

Ministarstvo rada i socijalnog pitanja, na čijem čelu je Kemal Purišić, prije sedam dana pitali smo koje mjere će preduzeti da pomognu građanima u stanju socijalne potrebe pošto je jednokratna pomoć od 50 eura nedovoljna. Pitali smo i koliko je ljudi u stanju socijalne potrebe u ovom trenutku, na koji način će pomoći nezaposlenima, koje mjere će preduzeti da pomognu ljudima koji su ostali bez posla usled pandemije virusa korona, koliko ljudi je ostalo bez posla poslednjih 15 dana i da li će pomagati i zaposlene građane kojima su smanjene plate zbog pandemije. Odgovore nijesmo dobili uprskos insistiranju.

Da je situacija dramatična lako se uvjeriti preko fejsbuk stranice Banke hrane gdje se svakodnevno moli za pomoć građanima koji traže hranu. Marina Medojević kaže da je nejasno kako to „narod kuka i traži pomoć kad Vlada kaže da sve funkcioniše besprekorno”. Ona kaže da je smještena u karantin gdje dobija tri obroka dnevno, što je, prema njenim riječima neracionalno, jer smatra da je bolje da je država tu hranu opredijelila siromašnima, a njoj omogućila da bude u samoizolaciji kod svoje kuće.

​– Zahtjevi za pomoć stižu neprestano. Situacija je alarmantna! Država ljudima treba da obezbijedi bonove za hranu i higijenska sredstva. Ne smijemo ljude ostaviti bez najosnovnijeg za život. Potrebno je najugroženije osloboditi od plaćanja struje, vode, kirije. Ovo je vanredno stanje iako ga zvanično nije Skupština proglasila – kaže Medojević i ističe da, pored uobičajenih socijalnih slučajeva, sada su se u problemu našli ljudi koji su radili kao konobari, obezbjeđenje, moleri, električari, čistači, dadilje i mnogi drugi koji ne mogu zaraditi nijedan euro, a računi im uredno stižu.

Ona navodi da su u problemu konstantno korisnici socijalne pomoći, nezaposleni, penzioneri sa minimalnom penzijom.

– Jedan broj ljudi je dobio 50 eura i to je ništa. Mnogo više je onih koji nisu dobili ništa, koji su zaboravljeni, a nemaju cent prihoda. Zahvaljujući našim prijateljima, humanistima koji nam traže kontakte porodica, samo u poslednjih 10 dana pomoć u hrani i higijeni je dobilo 600 porodica, a uplaćeno je skoro 4.500 eura – navodi Medojević.

M.S.

---

Bez plate je za 15 dana ostalo 20.000 građana
​Ekonomista Vesko Pejak iz Alternative Crna Gora ocjenjuje da je u Crnoj Gori za samo tri nedjelje krize preko 20.000 radnika izgubilo posao. Ističe da se radi uglavnom o ljudima koji su živjeli od „procenta”, tj. od direktne prodaje: taksisti, frizeri, konobari...

– Ti ljudi će za mart primiti pola plate, a za april ništa. Dio tih ljudi živi privatno i za prošli mjesec su se nekako snašli za kiriju. Kako će se snaći za ovu? Za to vrijeme Vlada samo obećava, ali ništa ne daje. Gdje je paket pomoći radnicima? Obećali su milionsku pomoć firmama koje su i prije krize bile gubitaši koji nijesu plaćali poreze, dok za radnike nema nikakve pomoći! Vlada bi trebalo da ukine pomoć firmama koje su otpustile radnike za vrijeme ove krize. Trebalo bi da svu pomoć usmjeri u samo ona preduzeća koja se bore da proizvodnju i broj radnika održe na postojećem nivou. Sve ostale bi trebalo da pritisne da plate poreze. Već sad je jasno da ništa od toga neće biti urađeno. DPS je počeo predizbornu kampanju. Njima odgovara da bude što više sirotinje i zavisnih radnika pred izbore. Niža će im biti cijena, a većina će bez ikakvih troškova glasati za DPS. Biće dovoljno da im obećaju neko zaposlenje ili da ih zaposle sezonski na dva-tri mjeseca u toku sezone. I glas će otići istim onima koji su svojom nesposobnošću doveli do toga da ova kriza katastrofalno pogodi one najsiromašnije. Kakvo nam je glasanje, takav nam je život – kaže Pejak.