Vlada Crne Gore decenijama je ignorisala žrtve svoje nasilne i neodgovorne politike i nastavlja sa besprizornom diskriminacijom oko 50.000 ratnih veterana, ne prezajući od nedjela tipa zabrane Udruženju boraca ratova od 1990. godine Crne Gore i porodicama palih boraca da polože cvijeće na spomenike palim pripadnicima Jugoslovenske narodne armije i Vojske Jugoslavije u kasarnama Vojske Crne Gore u Danilovgradu i Podgorici. To je ocijenio predsjednik Udruženja boraca ratova 90-ih Radan Nikolić, podsjećajući da su prošle dvije godine od pogibije ratnog veterana Dalibora Jaukovića iz Podgorice, žrtve krajnje neodgovornog odnosa crnogorske vlasti prema borcima iz devedesetih i njenog svrstavanja na stranu NATO agresora i albanskih terorista.

– Udruženje to pamti i uzvraća u odbrani svojih poginulih saboraca poput Dalibora, ratnog heroja, odgojenog u časnoj, patriotskoj porodici Jauković – kaže Nikolić.

Podsjeća da je Dalibor u periodu od 15. marta 1998. do 5. marta 1999. godine, odslužio redovni vojni rok u Beogradu kao poslužilac raketnog sistema PVO, a potom je zadržan na vojnoj vježbi do 24. marta kada je NATO započeo agresiju na SRJ. U vojnoj knjižici mu je upisano učešće u ratu od 24. marta do 18. juna 1999. godine, VP 1205-8 Mladenovac.

– Za izuzetno hrabro vojničko držanje na izvršenju borbenih zadataka koji su sa sobom nosili stalni rizik od pogibije, predsjednik SRJ Slobodan Milošević ga je odlikovao Medaljom za zasluge u oblastima odbrane i bezbjednosti. Po okončanju borbenih dejstava, Dalibor se vratio u Podgoricu i zaposlio u tamošnjem Kombinatu aluminijuma. Međutim, ubrzo je ostao bez posla. Opterećen ratnom traumom koja je oživljavala scene razarajućih eksplozija NATO projektila i pogibija civila i saboraca, borio se da sačuva dostojanstvo uprkos svim nedaćama koje je sa sobom nosila nezaposlenost. Po svjedočenju njegovih najbližih, obožavao je tradicionalnu Crnu Goru, epsku poeziju i kubanskog revolucionara Če Gevaru, a pristupanje Crne Gore NATO-u doživio je kao izdaju svega onoga u šta je vjerovao i za šta se borio – navodi Nikolić.

Podsjeća da je oko ponoći, 21. na 22. februar 2018. godine, Jauković bacio bombu kašikaru u krug Ambasade SAD u Podgorici, a potom legao na drugu bombu i presudio sebi.

– U oproštajnom pismu porodici, između ostalog, napisao je da moli Boga da, osim njega, od bombi ne strada niko, te da mu je namjera da pošalje poruku da ne pristaje na pokoravanje i nepravdu. „Vi ne znate šta radite“... „pravite od ove zemlje Kubu od prije Fidela Kastra“... „ovaj narod će nestati“... „brukamo pretke“... „za mene nema posla, nema ništa“... „sa mnom se nećete sprdati skorojevići“... „ja prevarant neću biti, tek nemam želju da živim“ – navodi Nikolić.

M.S.

---

Poskok na počasnoj straži
Radan Nikolić podsjeća da je Dalibor sahranjen u krugu uže porodice 23. februara 2018. godine na groblju u Pošćenju, Šavnik.
– Kasnije, prilikom obilaska Daliborovog spomenika na groblju u Prošćenju, njegov brat i drug zatekli su u ruži sklupčanog poskoka, fotografisali ga i ostavili na počasnoj straži. U znak priznanja za ratne zasluge i poratni otpor nasilju nad ratnim veteranima Udruženje je odlučilo da se biografija Dalibora Jaukovića nađe na stranama dopunjenog izdanja spomen-knjige „Zadnja linija odbrane”, koja bi trebalo da izađe iz štampe do kraja maja tekuće godine – dodao je Nikolić.