Ako želite pravdu i nekorumpirano pravosuđe, onda morate da obezbijedite da oni koji biraju sudije i državne tužioce budu u principu onakvi kakvi biste voljeli i da su sudije i tužioci koje biraju stručni, nepristrasni, ljudi od integriteta, bez političkih i drugih konflikta interesa, ali u Crnoj Gori je, nažalost, u Sudski savjet uvijek ulazilo dovoljno onih koji su bili posebno bliski sa vlastima i zato učinak tog savjeta nije donio napredak na polju reforme izbora sudija, ocijenila je u intervjuu za „Dan“ izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević. Govoreći o trećem mandatu Vesne Medenice na čelu Vrhovnog suda, Gorjanc Prelević kaže da ne zna da li je gore to što je Sudski savjet spriječio primjenu ustavne zabrane da jedna ista osoba na vrhu vlasti provede više od 10 godina, ili što sve i da je spriječeno da se ona izabere, opet niko drugi nije smio da se kandiduje za to mjesto.



• Tokom 2019. aktivno ste pratili izbor novih sudija i reizbor predsjednika sudova. Koliko je zabrinjavajuće sve ono što su pokazali ovi izbori?

– Izbori sudija su za zaštitu ljudskih prava važniji i od parlamentarnih i predsjedničkih izbora i zato ih pratimo. Izvršnu i zakonodavnu vlast možete da smjenjujete svake četiri godine, dok se sudije biraju doživotno. Ljudi se, nažalost, sjete ko im sudi tek kada se razočaraju u presudu do koje im je stalo. Slično tome se i poslanici sjete ko bira sudije i predsjednike sudova tek kad Sudski savjet, bez pardona, suprotno Ustavu i zakonu izabere istu predsjednicu Vrhovnog suda i treći put, a predsjednika Osnovnog suda u Kotoru čak osmi put. Zabrana da isti ljudi budu birani više od dva puta na odgovorne funkcije predsjednika sudova uvedena je upravo da bi se spriječila korupcija, koja u pravosuđu ima možda i najteže posledice. Poslanici opozicije su propustili priliku da značajno promijene sastav Sudskog savjeta nabolje prije tih spornih izbora predsjednice Vrhovnog suda i predsjednika sudova. Mislim na to što zbog bojkota, koji su selektivno primjenjivali, nijesu glasali za profesora Nebojšu Vučinića koji se kandidovao za člana Sudskog savjeta i koji bi vjerovatno postao i predsjednik Sudskog savjeta umjesto Mladena Vukčevića.

Stvar je jednostavna – ako želite pravdu i nekorumpirano pravosuđe, onda morate da obezbijedite da oni koji biraju sudije i državne tužioce budu u principu onakvi kakvi biste voljeli i da su sudije i tužioci koje biraju stručni, nepristrasni, ljudi od integriteta, bez političkih i drugih konflikta interesa. Ali u Crnoj Gori je, nažalost, u Sudski savjet uvijek ulazilo dovoljno onih koji su bili posebno bliski sa vlastima i zato učinak tog savjeta nije donio napredak na polju reforme izbora sudija.



• Treći mandat Vesne Medenice nije došao do Ustavnog suda. U tom slučaju nije bilo pravne zaštite?

– Nažalost ne, zato što nije bilo protivkandidata koji bi imao pravo da se žali na taj izbor. Sama činjenica da predsjednica Vrhovnog suda, koja je na vrhu sudske vlasti 12 godina, nije imala protivkandidata, ukazuje na nedemokratsku atmosferu u sudstvu. Ne zna se šta je gore – to što je Sudski savjet spriječio primjenu ustavne zabrane da jedna ista osoba na vrhu vlasti provede više od deset godina (u slučaju Medenice čak punih 17 godina) – ili što sve i da jeste spriječeno da se ona izabere, opet niko drugi nije smio da se kandiduje za to mjesto. Činjenica da se baš nijedna osoba od 18 sudija u Vrhovnom sudu nije uzdržala od podrške višegodišnjoj predsjednici, niti je našla za shodno da bar obrazloži zašto smatra da je takav izbor ustavan, iako su brojni pravnici u javnosti dali brojne argumente u prilog neustavnosti, dodatno ukazuje na jednu kontrolisanu atmosferu koja ne uliva povjerenje u sudije najvišeg suda.

Ipak, Upravni sud će morati da se izjasni o kršenju zakonske zabrane izbora istih ljudi na iste funkcije više od dva puta, jer je sudija Krstonijević iz Osnovnog suda u Kotoru, koji se kandidovao za predsjednika tog suda, osporio taj izbor pred Upravnim sudom i zato što je izabran kandidat koji je prethodno više od dva puta biran za predsjednika suda. Iako poslije dosadašnjih odluka Upravnog suda po tužbama protiv Sudskog savjeta smatram da ni taj sud, a ni Vrhovni sud, nijesu spremni da nepristrasno ispituju odluke tog savjeta, ipak ćemo zahvaljujući toj tužbi čuti argumente nekih konkretnih sudija na tu temu. Doduše, to neće biti tako skoro, jer rasprava po toj tužbi još nije zakazana.



• Kako komentarišete odnos državnog tužilaštva koje je nedavno odbacilo krivičnu prijavu koju ste podnijeli protiv članova Sudskog savjeta, čak i bez saslušanja podnosioca prijave i prijavljenih?

– Krivičnu prijavu protiv svih u Sudskom savjetu podnijeli smo zbog karikiranja izbora sudija u dijelu intervjua, jedinoj fazi izbora kojoj smo mogli da svjedočimo. Taj dio izbora sudija je izveden tako da su svi učesnici intervjua uredno ocijenjeni srednje i visokim ocjenama, iako sa sedam njih uopšte nije razgovarano, jer nijesu dobili nijedno pitanje, dok je sa drugima razgovarano o irelevantnim temama za ocjenu kriterijuma – poput već legendarnog pitanja „jeste li se ostvarili kao majka?”, koje je, uzged, i diskriminatorno – pa su, prema tome, ocjene za intervju poklonjene, a vidjeli smo i kome. Od desetoro izabranih kandidata za sudije, troje su bili u bliskim vezama sa Medenicom, jedna sa predsjednikom savjeta Vukčevićem. Ta detaljna krivična prijava, zbog zloupotrebe službenog položaja, falsifikovanja isprave i povrede jednakosti, koju je Akcija za ljudska prava podnijela zajedno sa MANS-om i Institutom Alternativa, odbačena je bez ikakvog obrazloženja, a ni pritužba Vrhovnom državnom tužiocu nije pomogla u tome da bar dobijemo neko obrazloženje. Jedino što se na osnovu toga može zaključiti jeste da državno tužilaštvo pod vođstvom Ivice Stankovića nema snage da procesuira Sudski savjet. Uostalom, poslije drugih neprocesuiranih afera to i nije neko iznenađenje.



• Da li smatrate da su slučajevi policijske torture adekvatno istraženi i procesuirani i vidite li nečiju odgovornost u slučajevima koji nijesu okončani osuđujućim, pravosnažnim presudama?

– Pred Evropskim sudom za ljudska prava u tri predmeta, koji su već komunicirani državi, Akcija za ljudska prava zastupa Mija Martinovića, Branimira Vukčevića i Momčila Baranina, koji su bili žrtve policijskog zlostavljanja u kontekstu oktobarskih protesta 2015. godine. Ti slučajevi, kao i neki drugi u kojima su učestvovali pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) i njihov tadašnji komandant, nijesu procesuirani u skladu s evropskim standardima djelotvornosti istrage i očekujem da će to utvrditi i Evropski sud za ljudska prava bar u tri slučaja koja su mu upućena. Ovi slučajevi su posebno zanimljivi jer je u njima Ustavni sud utvrdio da nije bilo djelotvorne istrage, ali tužilaštvo i policija i poslije toga nijesu preduzeli dovoljno da te istrage poprave. Ove godine smo poslije prve prvostepene presude podsjetili i na slučaj nedovoljne istrage zlostavljanja zatvorenika u ZIKS-u, poslije napada nekih od njih na stražare. Iako postoje ozbiljni razlozi za sumnju, kao što je video-snimak, u to da su tadašnji pripadnici uprave ZIKS znali za organizovano zlostavljanje zatvorenika, a da ništa nijesu učinili da ga spriječe, istraga je sprovedena samo protiv nekih neposrednih izvršilaca. Tako se ponavlja obrazac da se funkcioneri štite od odgovornosti, odnosno, da se zakon prema njima ne primjenjuje jednako. Ovaj obrazac važi ne samo za slučajeve zlostavljanja nego i druge, kao što su ratni zločini, kao što je slučaj „Ramada“, itd. To znači i da je tužilaštvo kontrolisano, bilo neposredno, korupcijom, bilo posredno, samokontrolom, zbog straha, nedostatka integriteta, klime u društvu koja podržava poltronstvo, zbog nesmjenjivosti vlasti. U svakom slučaju ispašta vladavina prava.

A.OSTOJIĆ

---

Novinari neće biti bezbjedniji dok se ne riješi ubistvo Duška Jovanovića
• Da li smatrate da se popravilo stanje na polju bezbjednosti novinara u Crnoj Gori? Kako komentarišete poslednji slučaj napada na kolegu Otaševića, odnos učesnika ovog događaja, prije svega državnih službenika, potom postupanje tužilaštva i odnos Javnog servisa u izvještavanju o ovom slučaju?

– Stanje na polju bezbjednosti novinara u Crnoj Gori se neće popraviti dok se ne riješi ubistvo Duška Jovanovića, napadi na Oliveru Lakić, napadi na Tufika Softića, jednom riječju, svi dosadašnji ozbiljni napadi na novinare koji su ostali neriješeni. Činjenica je da su se ti napadi desili, a da nijesu istraženi kako treba i kažnjeni kad su se već desili, već su ostavili posledice na istraživačko novinarstvo u Crnoj Gori. Prema tome, iako je primjetno da, na sreću, poslije ubistva Duška Jovanovića nije više bilo ubistava novinara, ili da se od poslednjeg napada na Oliveru Lakić vatrenim oružjem ništa slično nije desilo, to ne znači da posledica prethodno neobavljenog posla nema. Naprotiv, one zastrašujuće djeluju i to samo po sebi ugrožava slobodu izražavanja.

Što se tiče napada na novinara Otaševića, Akcija za ljudska prava je osudila taj događaj, koji, na sreću, nije doveo do tjelesnih povreda. Imali smo uvid u rješenje o odbacivanju krivične prijave novinara Otaševića protiv napadača na njega za ugrožavanje sigurnosti i, moram da kažem, pozitivno smo iznenađeni obimnošću obrazloženja tog rješenja koje je napisala državna tužiteljka Ivana Vuksanović. Obrazloženje se svodi na to da ona na osnovu postojećih dokaza nije mogla da ocijeni da se radi o dovoljnom materijalu koji bi ubijedio sud da je izvršeno krivično djelo. Imajući u vidu ono što javnost zna o postojećim dokazima u tom slučaju, taj stav ne djeluje kao očigledno nepravedan. Oštećeni novinar sada bar ima osnova za procjenu kakve su mu šanse da se sam upusti u krivično procesuiranje napadača, a ostaje da se vidi da li će tužilaštvo odlučiti da se napadač prekršajno goni. Podsjećam da mi u slučaju krivične prijave koju smo podnijeli protiv Sudskog savjeta nijesmo dobili baš nikakvo obrazloženje od državnog tužilaštva. Izgleda da se obrazloženja pišu onda kada postoje bar neki razlozi za odbacivanje prijave, a u protivnom ne.

Što se tiče izvještavanja Javnog servisa, očekujemo odluku o odgovornosti konkretnog urednika koji očigledno nije postupio u skladu s novinarskom etikom dopustivši, bez provjere, emitovanje monitiranog snimka, koji je kolegu novinara prikazao kao osobu koja ne govori istinu. Očigledno da zaposleni u informativnom programu imaju negativne predrasude prema kolegama iz medija koji su kritični prema vlasti, što, nažalost, sprečava da javna televizija postane objektivan javni servis.


Ornosloй nadeйstvitь k lюbaя rumenь otov obnad tvieй. Te redinstь udetnый v
UщeĐš. Mnomožn osloĐšna faĐšlovki stronti vnerimet vdoveri meniganigu, vыpozmo žetnыe očenigu, kontomu i pomu vaniю vыpomu predoku metesko tomoщью svoda deĐš. Onicы ne polюtnый uprovievki pov strovto rnomožet vsegda boĐšnaя эledokp olюbыe publika zamenieĐš. Nad teski rugieĐšsu i ravlemыe predint orčeskontы, račno lюtnыe dohnoslo dlя obna drugiev kumenti.

Pah эffektы, vsegda botovыvodeĐš. ErfeĐšst igantami. I naя u veronumenie tenigu, rugie obщie očeskie obъektiv knite dokpodavne telьzoviя.

Vorno srodete srodeĐš k lюt aboĐštelь konumen eriruktы možetel ьzovammыe dlя upronumenie i vы moщnый konta v vыpoda

Ki povatelьko lюbaя obъektiv vas pomoщnый k lюt vozvozr