Od 2015. do 30. septembra ove godine, u Crnoj Gori su prepoznate 22 žrtve trgovine ljudima, ali je u ovom periodu donijeta samo jedna, trenutno nepravosnažna, presuda za to krivično djelo. Podaci državnih institucija pokazuju da su za trgovinu ljudima u poslednjih pet godina osuđena samo dva lica u jednom predmetu.

– Pred nadležnim sudovima u poslednje dvije godine u radu su bila dva predmeta trgovine ljudima, od kojih je jedan završen u prvom stepenu, a drugi se nalazi u radu, i u fazi je glavnog pretresa – navodi se u odgovorima na Upitnik o praćenju primjene Konvencije Savjeta Evrope za borbu protiv trgovine ljudima.

Za trgovinu ljudima, silovanje, pokušaj silovanja i silovanje u pokušaju pomaganjem dosad su osuđeni očuh i majka djevojčice, kojima je izrečena kazna od 17, odnosno 15 godina, ali koja još nije pravosnažna.

Pred Višim sudom u Podgorici u toku je suđenje jednom licu za trgovinu ljudima. Prema podacima državnih instutucija, 2015. godine identifikovane su četiri žrtve trgovine ljudima, 2016. – tri, a u 2017. – četiri. U prošloj godini identifikovano je 10 žrtava trgovine ljudima, a u ovoj godini, prema ovim podacima, jedna. Od tog broja, 14 je maloljetnih žrtava nasilja. Radi se o osam muških i 14 ženskih žrtava.

– Najčešće identifikovani slučajevi trgovine ljudima bili su oblika seksualne eksploatacije. Identifikacija žrtava trgovine ljudima radi prinudnog prosjačenja i prinudnih dječjih brakova je u porastu i dosad je identifikovano 11 slučajeva. Kada su u pitanju zemlje porijekla žrtava, možemo reći da se skoro u polovini identifikovanih slučajeva radilo o (potencijalnim) žrtavama državljanima Crne Gore, dok su ostale zemlje porijekla uglavnom zemlje regiona (Srbija, Kosovo, Albanija) – navodi se u ovom dokumentu.

U istragama dokazivanja trgovine ljudima, prema dosadašnjoj praksi, ovo djelo se uglavnom ne kvalifikuje kao trafiking.

U ovom periodu podnijete su samo četiri krivične prijave zbog trgovine ljudima i podignute dvije optužnice.

Izvršni direktor Instituta za obrazovnu i socijalnu politiku Mitar Radonjić rekao je za „Dan“ da to što imamo mali broj identifikovanih žrtava ne znači da njih u Crnoj Gori nema.

– Potrebno je više raditi na izgradnji kapaciteta. Počeli smo sa jednim našim projektom, prije tri dana smo održali jedno predavanje u Baru, gdje su srednjoškolci fokus grupa. Vidimo da nemaju dovoljno razvijenu svijest. Recimo, trafiking je i ugovoreni brak. To je jedan od najčešćih oblika trafikinga u Crnoj Gori, koji naša javnost ne prepoznaje u dovoljnoj mjeri kao takav. Radna eksploatacija, takođe. To su neki segmenti na kojima u budućnosti treba da radimo – ocijenio je on.

A.O.

---

Potrebni značajniji napori da se iskorijene dječji brakovi
Govoreći o ranim dječjim brakovima, kao obliku trgovine ljudima, izvršni direktor NVO „Mladi Romi“ Samir Jaha ocijenio je za „Dan“ da je neophodno uložiti značajnije napore u radu sa samom zajednicom i institucijama kako bi negativnu pojavu kao što su rani dječji brakovi značajno smanjili.
– U poslednjih deset godina je veliki broj projekata, akcija i inicijativa sproveden u namjeri smanjenja ove negativne pojave. Smatram da je vrijeme da se procijeni koji su rezultati i do kojih konkretnih promjena je došlo u zajednici. Analiza treba da pokaže šta je dalo rezultata, a šta ne i u kom pravcu ići dalje. Podjednako je važno pristupiti ovoj temu vrlo temeljno uz uključivanje same zajednice kako bi na odgovarajući način i dugoročno riješili ovo pitanje – rekao je on.