Pravo na pristup informacijama jedno je od osnovnih prava garantovanih Ustavom i međunarodnim konvencijama, te ne postoji nijedan razlog da građani ne znaju ko su funkcioneri koji su po povlaštenim uslovima dobili stanove, kao i pod kojim uslovima. To je u razgovoru za „Dan“ ocijenila bivši hrvatski povjerenik za informisanje
Ana Marija Musa, koja ističe da u Crnoj Gori, u državama u regiji, kao i u većini evropskih zemalja, pa i u EU čija Povelja osnovnih prava građana takođe uzima to pravo kao jedno od centralnih i ni po čemu manje važnom od na primjer prava na zaštitu privatnosti i ličnih podataka.
– Ako se pođe od toga, a uzimajući u obzir i međunarodne dokumente i standarde, uključujući i Konvenciju o pristupu zvaničnim dokumentima Savjeta Evrope koju je Crna Gora ratifikovala i kao jedna od samo drvet država koje su to učinile iskazala barem na simboličnom nivou povećani stepen posvećenosti transparentnosti, jasno je da je pravo na pristup informacijama osnovno pravo i da se ono može ograničiti samo u iznimnim slučajevima i samo kada to zakon dozvoljava, i to u skladu sa demokratskim vrijednostima. U takve razloge ulazi na primjer potreba zaštite nacionalne bezbjednosti ili ulazak u privatnu sferu građana i donekle javnih funkcionera, zaštita komercijalnih interesa privatnih subjekata. Ipak, nije dovoljno da se kaže da je neki podatak iz privatne sfere, nego je potrebno dokazati i utvrditi da bi šteta koja bi nastala državi ili nekom licu zbog odavanja tog podatka bila značajnija nego potreba građana da znaju kako se ponaša i šta vlast radi – ističe Musa.
Ipak, ističe da raspolaganja javnim sredstvima, dakle budžetskim novcem, vanbudžetskim sredstvima, parafiskalnim nametima i drugim sredstvima koje prikuplja država, lokalna samouprava, njihovi organi kao i sva pravna lica koja se smatraju organima vlasti u principu se smatraju otvorenima javnosti.
– Tu je još teže utvrditi da se radi o šteti za državu ili privatna lica. Naravno, socijalne naknade će npr. biti zaštićene. Ali kako i kome država daje određene povlastice ne može biti zaštićeno, nego naprotiv, ima i veći prioritet javnosti jer javnost mora znati ko je to od svih građana imao posebnu poziciju i zašto je to tako, i evenutalno, da li je tu bilo kakvih radnji ili protivusluga koje se ne bi mogle smatrati etičnim ili čak zakonitima. Zašto je to tako? Upravo zato što je centralna uloga prava na pristup informacijama da onemogući korupciju, loše upravljanje, sukobe intersa i slično – kaže Musa. Zato, kako navodi, Vlada mora reći kome su dali stambeni kredit ili stan, jer se radi o budžetskim sredstvima i samim tim to je javna stvar.
– Takav podatak mora biti javno dostupan. Nema razloga da se zaštiti podatak zašto je neko povlašten da sredstvima građana prikupljenim kroz poreze i druga davanja dobije ono na što drugi nemaju pravo – ističe Musa.
Dakle, kako navodi, ne vidi razlog da bi popis npr. lica iz policije koja su dobila stan ili kredit, bio zaštićen.
– Eventualno ako bi se radilo o nekom pojedinačnom licu koje je dobilo pravo na osnovu pripadnosti bezbjednosnom sistemu pa bi takav podatak bio označen kao tajan. Hipotetski bi moglo biti tako. Što se tiče opšte dodjele stanova ili povlaštenih kredita pojedinim grupama građana, tu praksu treba maksimalno ograničiti. Ne vidim razlog zbog kojeg bi funkcioneri dobijali stanove i kredite, samo zato što obavljaju neku funkciju – ističe Musa.
M.S.
Smisao politike nije da se radi za lični interesMusa je kazala da je opravdano ako država da stan nekom zbog prirode posla koji radi, a koji je opasan ili se radi o deficitarnom zanimanju, „znači, zbog opasnosti posla ili da se kadrovi moraju zadržati u sistemu“.
– Zašto bi javni funkcioneri kao takvi dobijali povlastice, nije mi jasno. Oni su ionako samo privremeno na funkciji. Ako bi se to dopustilo, to bi značilo da bi svakom građaninu bilo najpametnije da se dokopa neke funkcije, sredi svoje stambeno i druga finansijska pitanja, i nakon toga je miran. To nije smisao politike, nije smisao javne službe. One bi trebalo da budu u javnom interesu, a ne vlastitom – navela je Musa.