-
Žrtve iz zloglasnog logora „Lora“ neće dočekati pravdu sve dok aktuelna vlast bude vodila Crnu Goru, ocijenio je u intervjuu za „Dan” predsjednik Udruženja boraca ratova 90-ih (UBR – 90) Radan Nikolić. On je istakao da pravda za žrtve iz Crne Gore nije ni u povoju jer naše Vrhovno državno tužilaštvo 2006. godine kroz Sporazum o gonjenju počinilaca ratnih zločina sa Državnim odvjetništvom Hrvatske nije obuhvatilo ratne zločine nad crnogorskim državljanima, što je nepočinstvo bez presedana. Tako su se, kako smatra, stavili na stranu hrvatskih ratnih zločinaca, odričući se svojih vojnika koji su u skladu sa Ustavom SFRJ pokušali da odbrane državu.
• Logor „Lora“ je postojao od 1992. do 1997. godine, a kroz njega je prošlo 1.005 zarobljenika koji su stravično psihofizički mučeni, zbog čega je „Lora“ smatrana najozloglašenijim logorom na prostoru bivše Jugoslavije. Kako komentarišete to što još nije zadovoljena pravda za žrtve iz tog logora?
– Vojno istražni centar „Lora“ u Splitu (Lora) bio je hrvatski ratni logor po uzoru na ustaški Jasenovac. U „Lori“ su počinjeni najteži zločini motivisani mržnjom na nacionalnoj osnovi, a najjeziviji zločini su izvršeni u zloglasnom Bloku C u kome nijesu evidentirani zatvorenici, kako bi se nad njima moglo iživljavati i ubijati, a posmrtni ostaci uklanjati. Pakao „Lore“ su prošli srpski civili iz Splita i drugih mjesta Hrvatske i većim dijelom iz Hercegovine, kao i ratni zarobljenici. Svi zatvorenici „Lore“, od kojih je najmanje 70 ubijeno, bili su zvjerski mučeni, a među njima su bili i vojnici JNA iz Crne Gore zarobljeni u Mostaru, Čepikućama i drugim mjestima u Bosni i Hercegovini (BiH) i Hrvatskoj u aprilu i maju 1992. godine. Pravda za žrtve ovog logora u ogromnom dijelu nije zadovoljena, a kada su u pitanju žrtve iz Crne Gore, ona nije ni začeta iz razloga što Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) 2006. godine, kroz sporazum o gonjenju počinilaca ratnih zločina sa Državnim odvjetništvom Hrvatske, nije obuhvatilo ratne zločine nad crnogorskim državljanima, što je nepočinstvo bez presedana. To ukazuje da za vojnike JNA iz Crne Gore, poginule u napadima hrvatske paravojske i umorene po zarobljavanju u „Lori” i drugim mučilištvima u Hrvatskoj i BiH početkom devedesetih, pravde neće biti dok je ove vlasti.
• Da li ste zadovoljni rezultatima istraga zločina nad vojnicima i rezervistima JNA? Kako gledate na odnos današnjih vlasti prema njima?
– Rezultati istrage ratnih zločina počinjenih nad vojnicima JNA iz Crne Gore ravni su nuli. Kako onih koji su ubijeni u klasičnom terorističkom napadu hrvatske paravojske u Čepikućama, Ivanici, Osojniku i Grabu 1. oktobra 1991. godine, tako i onih koji su zarobljeni u Mostaru, Čepikućama, Višnjici, Crnoglavu i drugim lokacijama u Hrvatskoj i BiH u aprilu 1992. godine, a nad kojima su počinjeni surovi ratni zločini. Uz to, VDT uporno odbija zahtjev Udruženja boraca ratova od 1990. godine Crne Gore da se pomenuti sporazum crnogorskog i hrvatskog tužilaštva o gonjenju počinilaca ratnih zločina izmijeni kako bi njime bili obuhvaćeni i ratni zločini koje su počinili hrvatski nad crnogorskim državljanima – vojnicima JNA. Time crnogorska vlast, koja u potpunosti kontroliše VDT, svjesno zaobilazi hrvatske ratne zločince i diskriminiše njihove žrtve – vojnike JNA iz Crne Gore. S druge strane, u slučaju Morinj, ista vlast plaća odštetu hrvatskim državljanima – ratnim zarobljenicima sa dubrovačkog ratišta koji su ubijali crnogorske rezerviste, a crnogorski ambasador u Hrvatskoj polaže vijenac na spomenik tzv. dubrovačkim braniteljima, a vojni ataše učestvuje u slavljenju zločinačke „Oluje“.
• Kako komentarišete slanje crnogorskih vojnika na okupiranu južnu srpsku pokrajinu KiM?
– Crna Gora je članica NATO-a i saveznica Kosova čija vlast je spremna da žrtvuje Crnogorce u toj terorističkoj kvazidržavi i vlastiti teritorijalni integritet zarad, kako to ovih dana reče ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović, prijateljstva sa Kosovom.
• Kakav je odnos aktuelne vlasti prema žrtvama NATO bombardovanja, kako civilnim, tako i vojnim?
– Podsjećam da je zvanična Crna Gora za vrijeme agresije NATO-a na SRJ sarađivala sa NATO agresorom, čija je danas članica. Njen odnos prema žrtvama NATO-a i albanskih terorista je ignorantski, a što se, na njenu sramotu, odnosi i na ubijenu djecu, druge civile i poginule pripadnike oružanih snaga SRJ iz Crne Gore. Dokle se pri tome u nečovještvu ide svjedoči zabrana ministra odbrane Predraga Boškovića da porodice i poštovaoci poginulih, na dan agresije NATO-a u SRJ, polože vijence na spomenike poginulim vojnicima JNA i Vojske Jugoslavije u kasarnama Vojske Crne Gore u Danilovgradu i Podgorici.
• Smatrate li da su oni koji su rođeni u vrijeme rata 90-ih godina i kasnije adekvatno upoznati sa tim dešavanjima i da imaju pravu sliku o tim događajima?
– Zarad političkog i materijalnog profiterstva bezočnih, plahih i lakomih u Crnoj Gori se već dvije decenije uporno i agresivno krivotvori istina o ratovima iz devedesetih u korist Hrvatske i NATO agresora, a na štetu Crne Gore i njenih boraca. Zbog toga mladi ljudi u Crnoj Gori imaju potpuno iskrivljenu sliku o tim ratovima. To je bio i jedan od motiva da Udruženje priredi spomen-knjigu „Zadnja linija odbrane“ posvećenu poginulim saborcima koja, pored 316 biografija poginulih boraca, sadrži pregled ratnih dešavanja 1991–1999. godine i odraz poratnog radikalnog zaokreta u crnogorskoj politici na stvaranje kolektivnih predrasuda o borcima iz devedesetih koje su se, nažalost, odrazile i na poginule borce. No, „svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka“.M. SEKULOVIĆ


Nadležni ih diskriminišu

• Ima li UBR – 90 adekvatan tretman u Crnoj Gori? Šta je potrebno da se desi da bi vojnici i rezervisti JNA, koji su u skladu sa Ustavom SFRJ branili tu državu, dobili adekvatno mjesto u društvu?
– Crnogorski borci iz devedesetih su u skladu sa zakonom i položenom zakletvom branili veliku i malu Jugoslaviju. Tretman Udruženja, kao asocijacije boraca i porodica palih boraca, od aktuelne vlasti je diskriminatorski, a što je 2016. konstatovao i zamjenik zaštitnika ljudskih prava i sloboda. To je plod poratnog ortakluka aktuelne crnogorske vlasti sa Hrvatskom, Kosovom i NATO-om, s jedne, i otpora Udruženja krivotvorenju istine o ratovima iz devedesetih i zaštitničkog odnosa prema poginulim saborcima i njihovim porodicama, s druge strane. Da bi se to promijenilo, potrebna je istina o ratovima iz devedesetih i protiv diskriminacije Udruženja, kao i bolja organizacija i promjena neutralnog odnosa Udruženja prema izborima, zbog čega će ta organinizacija preduzeti aktivnosti na konkretnijoj saradnji sa političkim strankama koje podržavaju aktivnosti Udruženja i imaju objektivan, na istorijskim činjenicama zasnovan odnos prema svim otadžbinskim ratovima u kojima su učestvovali crnogorski vojnici.


Pretekao javno se braneći

• Osjećate li se diskriminisano u Crnoj Gori?
– Da, osjećam se diskriminisanim i to sam iskusio kao državni službenik – Srbin i slobodni građanin. Naime, uprkos nespornim radnim rezultatima, tokom 24 godine rada na poslovima prosvjetnog inspektora, zbog mog nacionalnog, vjerskog i jezičkog opredjeljenja, političkog uvjerenja i angažovanja u Udruženju, čitavo vrijeme bio sam izložen pritiscima i nanošenju štete od vlasti ali sam evo, javno se braneći, pretekao.