Kako se zove kada gradonačelnik Cetinja, suprotno zakonski neospornim činjenicama, kaže na skupu sjećanja posvećenog Krstu Popoviću, koji je 1945. godine proglašen za ratnog zločinca, da je „uvijek bio na pravoj strani istorije“, pitao je poslanik Goran Danilović članove Vlade Crne Gore. On je pitao da li je Krsto Popović na pravoj strani, dok je Dragoljub Draža Mihailović, kojeg je „rehabilitovala savremena pravosudna Srbija bez i slova prekora iz antifašističke Evrope i dalje izdajnik nad izdajnicima u Crnoj Gori“.
– Kako i kojom logikom to može, gospođe i gospodo ministri? Šaljete li nam to poruku da postoje poželjni i nepoželjni „ratni zločinci“? Užasno pravilo da u današnjoj Crnoj Gori pravo i pravda ne važe jednako za svakoga prenijeli ste i u istoriju. Ako u Crnoj Gori neće biti rehabilitacije, ni pojedinačnih, sve dok ste vi na vlasti, onda se držite ovih pomenutih presuda iz 46. i 47. godine dosledno. Držite se toga da su svi „presuđeni“ u Titovoj Jugoslaviji zločinci ili pustite da građani biraju ko jeste, a ko nije. Nemojte zaboraviti nikada da su svi preživjeli vođe i komandanti Kraljeve vojske u Otadžbini slobodno živjeli do smrti u SAD ili drugdje na kontinentima demokratije, da je Mihailović odlikovan posthumno od strane američkog predsjednika Trumana i to najvišim ordenom koji je mogao dobiti vojnik i stranac – naveo je Danilović u pismu Vladi.
Naglašava da je kraljevska vlada, čiji je Mihailović bio vojni ministar četiri godine rata, bila smještena u savezničkom Londonu, a ne, kako dodaje, u Hitlerovom Berlinu.
– Mihailović nije spasavao nacističke nego američke pilote, i to ne jednog i dvojicu, nego stotine – najviše što je spaseno u nacističkom rušenju Evrope. Ne vršljajte po istoriji sa današnjim i negdašnjim totalitarnim pristupima – poručio je on.
Danilović je konstatovao da je Državna komisija Federativne Demokratske Jugoslavije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača odlukom br. 2566 od 30. decembra 1945. godine proglasila Krsta Popovića ratnim zločincem, dodajući da je ta odluka potvrđena i od strane Zemaljske komisije Federalne Crne Gore za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača od 16. aprila 1946. godine.
– Ovu činjenicu znamo svi, dopadala nam se ili ne, kao i to da je isti „sud“ osudio sve „domaće izdajnike i saradnike okupatora“ – osudio, progonio, hvatao i ubijao. To zaista, u velikom broju slučajeva, nijesu bili sudski postupci nego egzekutorska zborišta i svaki sud slobodne i demokratske države bi danas ta suđenja mogao proglasiti ništavnim.
Najviši državni funkcioneri, samoprozvani intelektualci, provladini mediji i „patriotska udruženja“ svako malo brane tekovine 13. jula 1941. osuđujući „povampireni fašizam“ – naveo je Danilović.
Istakao je da je „isti aršin za sve“ maksima koju možemo razumjeti.
– Neprihvatljivo je da nezvanično rehabilitujete Krsta Popovića i opet ga prihvatate za viteza Crne Gore, a da istovremeno slavite i one koji su ga ubili u hajci 1947. Ne može, gospodo glavari, nikako važiti sramotno pravilo: „živjela OZNA, živio Krsto, živjela UDBA, slava i čast golootočkim žrtvama, živjeli Zelenaši, sramota na Četnike“. Odlučite se jeste li na strani zločinaca ili žrtava, presudimo ponovo ako ne prihvatamo štancovanje prijekih presuda nakon oslobođenja. Ili da se ospore „suđenja“ ili da ćutimo. Ako se ostavlja pojedincima, pa bili predsjednici, gradonačelnici, ideolozi, potomci i poštovaoci, da sami određuju mjeru rodoljublja ili izdaje u Drugom svjetskom ratu, onda to samo učinite javnim – prihvatićemo i nastaviti polovljenje Crne Gore koje ste vi davno započeli – poručio je Danilović. A.O.


Posmrtni ostaci djedova služe za porugu

Kako je naveo Danilović, poštujući potrebu da se u cjelini sagleda život Krsta Popovića, „da se skine, ako pravda kaže drugačije, anatema i sa njega i sa potomaka“, pozvao je članove Vlade da tako „otvorenog uma, sagledamo ličnost i djelo Draže Mihailovića i zbog svih vas i nas stavimo tačku, konačno, na taj dio prošlosti“.
– Sramota je državna i istorijska da posmrtne ostatke nacističkih vojnika čuvamo u kasarni koja nosi ime narodnog heroja, a da nam ostaci djedova i pradjedova, često nevinih ali ideološki nepodobnih, služe za porugu i stid – zaključio je Danilović.