Profesor fizike u Resursnom centru za sluh i govor osoba sa slušnim smetnjama u Kotoru Vela Tešović ocijenila je u razgovoru za „Dan” da je diskriminacija osoba sa invaliditetom (OSI) izražena, naročito kada su u pitanju lica sa slušnim smetnjama.
– Diskriminisane su, na primjer, pri izradi programa za obuku za gestovni jezik, kada im, iako je to za njih životno važno, nije omogućen dovoljan stepen uključenosti u obuku, te je, po meni, posledica takve diskriminacije, to da je izgubljena svrha takve obuke. O pristupačnosti svega što omogućava dostojanstven i dobar život suvišno je govoriti. OSI, a i sve druge ranjive kategorije, u našem društvu nalaze se začaranom krugu, u kojem drugi povlače konce, kada ranjive kategorije dobiju samo mrvicu, za trenutno rješenje, a dugoročno, stanje ostaje loše – kaže Tešovićeva.
Prema njenim riječima, loš položaj osoba sa invaliditetom posledica je, prije svega lošeg funkcionisanja sistema koji je, navodno, tu da zaštiti i pomogne, ali u praksi se dešava nešto drugo.
– Taj sistem, ustvari, struka koristi više u svoju korist, na račun osoba sa invaliditetom. Dolazi se do potpunog apsurda, koji sam mogla i na svojoj koži da osjetim. U procesima koji se tiču moje zaštite, danas moje, a sjutra nečije druge, iako imam veliki stepen oštećenja sluha i nosim slušni aparat dugo godina, procjenjuje se šta je moja stvarna potreba kada je u pitanju dokumentacija, komunikacija i slično. Prvi put sam naišla na takav pojam – stvarna potreba – i pitam se, nevezano za mene lično, čije su onda posebne potrebe, šta su one i ko ih ima... Apsurd je što je moj dobar govor, koji bi, da je društvo senzibilisano, trebalo da mi bude prednost, nekakva je otežavajuća okolnost za mene, kolateralna šteta – upozorava profesorica Tešović.
Ocjenjuje i da institucije sistema nijesu uspjele da razumiju niti su podržale osobu sa slušnim oštećenjem, pored ostalog, zato što nema problem sa govorom.
– Možda sam u pravu i kada kažem sledeće: kada bi OSI ostvarile svoja prava, neki drugi bi imali ugrožene interese koje ostvaruju, navodno, boreći se za prava gluvih. Takođe, kada oni insistiraju da imamo svi ista prava – zaboravljaju da, naročito gluve osobe, godinama nije posvećena pažnja da nešto nauče o istim, nije im pristupačan nijedan stepen obrazovanja u dovoljnoj mjeri, a to je prvi uslov, te je tako apsurdno, nehumano i nemoralno tražiti od gluvih tako nešto na takav način. Ne znam da li ću uspjeti da je ostvarim, jer ne zavisi sve od mene, ali pokrenula sam ideju da osnujem centar za edukaciju odrasluh gluvih osoba, koji bi, vjerujem, mogao bar malo da promijeni stanje – najavljuje ona.
Dodaje da u Resursnom centru, a i pred drugim institucijama, već više od sedam mjeseci, vodi jedan, za nju, veoma traumatičan proces, koji je od februara prešao u proces zaštite od mobinga.
– U mojem slučaju, uslovi zaštite ljudskog dostojanstva, jedinog profesora sa smetnjama sluha, uslov nepristrasnosti, nijesu ispunjeni. Duga je priča, i problem je u tome da što je duža, to postaje sve apsurdnija. Da li je moguće živjeti u apsurdu? Ja još vjerujem da postoji mjesto gdje pipci tog apsurda ne dopiru – ističe Tešovićeva.
Ona smatra da su različitosti, u ovom društvu, umjesto bogatstvo, izvor nepravde, patnje, osude...
– Različitost posmatram (mislim i na to da i u medijima imam priliku da pročitam o tom sa čim se sve ljudi susreću, kakve su njihove sudbine), počev od imovnog stanja, obrazovanja, invaliditeta, do drugih prava i sloboda. Svjedoci smo da oni mali, samo uslovno rečeno, mali, jer nemaju, na primjer, političku moć i moć protekcije prijatelja, kumova i slično – gotovo ne mogu ostvariti svoja prava i riješiti svoju mnogo veliku muku. S druge strane, malo moći omogućava podršku za, uslovno, manje prioritetne probleme. Kada govorimo o diskriminaciji, ravnopravnosti, korektnosti, segregaciji, u mojem slučaju se insistiralo na tom da sam, kao jedini profesor sa smetnjama sluha, u manjini u odnosu na ostale profesore i, naročito, defektologe, da je potrebno i logično da se ja prilagođavam svima ostalima, te da je to demokratija – istakla je Tešovićeva.
M.S.