Uprava policije od početka godine registrovala je 409 krivičnih djela koja su počinili maloljetnici, a najveći dio njih odnosio se na krađe i to 311. Osim toga maloljetnici su hapšeni i zbog stavljanja u promet opojnih suspstanci, posjedovanja oružja, narušavanja javnog reda i mira.
– Od ukupnog broja izvršenih djela od strane maloljetnika, 311 krivičnih djela su iz oblasti imovinskog kriminaliteta, tj. 76,03 odsto. Najveći broj ovih krivičnih djela počinjen je na teritoriji Podgorice i Nikšića – kazali su za „Dan” iz Uprave policije.
Uporedni podaci pokazuju da su maloljetnici za 10 mjeseci ove godine počinili više krivičnih djela nego tokom cijele protekle godine, kada je 291 maloljetnik počinio 375 krivičnih djela.
Specijalista socijalnog rada i socijalne politike Nikoleta Dajković kaže da usled poboljšanja životnog standarda, širenja tendencije za vođenje takoreći modernog života koji zahtijeva ,,brzo življenje”, tj. manje slobodnog vremena, manju posvećenost porodici, što dovodi do veće otuđenosti među ljudima, dolazi do povećanja stope kriminala, a posebno maloljetničke delikvencije.
– Svako delinkventno ponašanje u svojoj biti izaziva težnju za kompenzacijom osjećaja manje vrijednosti. Mladi delinkventi su često u sukobu s okolinom, zakonom i policijom, što kod njih izaziva dodatan osjećaj straha i nesigurnosti – navela je Dajković u analizi objavljenoj u časopisu Medikal.
Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore, kriminalističar Velimir Rakočević, objašnjava da maloljetnici često čine krivična djela kako bi se istakli u društvu i dobili pažnju koja im nedostaje.
– Naravno da je to pogrešan način za dobijanje pažnje, ali oni smatraju da će tako postići cilj. Takođe, okruženje i uzori su jako bitni. Ukoliko su okruženi lošim društvom koje ima kriminalnu prošlost ili su često u prilici da vide kriminalce koji su postigli neku materijalnu korist od takvog postupanja, veće su šanse da i oni uđu u taj svijet. Ipak, u cijeloj priči veoma je važno vaspitanje i pažnja koju dobijaju od roditelja i bliskog okruženja – objašnjava Rakočević.
On navodi da se maloljetnička delikvencija u maloj mjeri razlikuje od kriminaliteta odraslih.
– Maloljetna lica mogu da počine skoro svako krivično djelo kao i punoljetni građani. Jedino nijesu u prilici da nekome uskrate prava iz oblasti rada jer nijesu zaposleni. Zabrinjava pojava da imamo sve više maloljetničkih gangova, odnosno bandi, koje čine krivična djela. To je negativan trend koji se mora zaustaviti kroz podizanje svijesti da se činjenje krivičnih djela ne isplati – ističe Rakočević.
U ranijoj analizi Unicefa navedeno je da se maloljetničko prestupništvo može posmatrati u užem i širem smislu. U užem smislu ono predstavlja kršenje pravnih normi, a u širem smislu pored izvršenja krivičnih djela uključuje i kršenje moralnih normi.
– Od ukupnog broja maloljetnih počinilaca krivičnih djela u Crnoj Gori na žensku populaciju otpada tri do pet odsto. Najčešća krivična djela koja izvrše maloljetnici u Crnoj Gori su imovinski delikti i to u preko 70 odsto slučajeva. Najčešća reakcija države prema maloljetnim počiniocima krivičnih djela je izricanje mjera pojačanog nadzora u preko 80 odsto slučajeva – navodi se u analizi.M.S.
Nezrelost jedna od glavnih osobina
Dajković kaže da je emocionalna i socijalna nezrelost jedna od glavnih osobina maloljetnih delinkvenata.
– Zatim posjeduju i egocentričnost, zbog koje je pristup takvim osobama dodatno otežan jer smatraju da su samo oni u pravu. Zbog egocentričnosti se suprotstavljaju svima u okruženju. Frustracione teorije delinkventno ponašanje posmatraju kao izraz ispoljavanja agresije. Pošto osoba ne može da zadovolji neke želje i potrebe, ona zapada u bijes, agresivnost i ispoljava je u delinkventnom ponašanju napadom na objekte. Maloljetni delinkventi se snažno odupiru kontroli i svakom pokušaju mijenjanja njihovog ponašanja, pa se zbog toga kod njih javlja i nesposobnost stvaranja prisnog dodira s okruženjem i osobama sa kojima žive – navodi ona.