U Crnoj Gori 138.000 građana živi na granici siromaštva, a polovina zaposlenih preživljava sa platom manjom od 250 eura, upozoreno je iz nevladinih organizacija. Povodom 20. februara – Međunarodnog dana socijalne pravde, sagovornici „Dana“ ocjenjuju da je socijalna situacija u Crnoj Gori daleko od pravedne, iako Ustav garantuje jednakost svih građana.
O stanju u državi svjedoče podaci nadležnih institucija po kojima se na evidenciji nezaposlenih nalazi 50.000 radno sposobnih građana, koji ne mogu doći do zaposlenja. Država svake godine drastično smanjuje broj porodica kojima se obezbjeđuje socijalna pomoć, pa je tako prošle godine bez materijalnog obezbjeđenja ostalo 3.078 porodica, sa 10.850 članova. Ministarstvo rada i socijalnog staranja tokom 2016. je smanjilo i broj korisnika dječjeg dodatka na 11.469 korisnika, što je za 5.064 manje nego godinu ranije. Sa druge strane, država je milione eura trošila na službena putovanja, reprezentacije, luksuzne automobile, telefone.
Povodom Međunarodnog dana socijalne pravde, 20. februara, u Banci hrane upozoravaju da više od polovine zaposlenih – 50,26 odsto u Crnoj Gori prima mjesečne zarade od oko 250 eura. Direktorica te organizacije Marina Medojević ukazuje da ako imamo oko 177.000 zaposlenih u državi (podaci Monstata), onda oko 88.000 njih prima zaradu do 250 eura.
– S obzirom da je zvaničan broj nezaposlenih kod nas oko 50.000, onda se dolazi do zaključka da blizu 138.000 građana Crne Gore živi praktično na granici siromaštva, ne računajući u ovu cifru značajan broj penzionera. Minimalna zarada u Crnoj Gori za ovu godinu iznosi 193 eura, dok je prosječna penzija u Crnoj Gori oko 278 eura. Oko 4.500 penzionera prima penziju ispod 100 eura i oni se mogu tretirati kao siromašni. Ako tome dodate da 200.000 porodica duguje prosječno po 600 eura za struju i da plate značajno kasne za preko 40.000 radnika i da 100.000 radno sposobnih stanovnika od 18 do 65 godina niti radi, niti je na birou rada, dolazimo do procjene da je skoro polovina stanovništva ili u zoni siromaštva ili vrlo blizu linije apsolutnog siromaštva – kaže Medojevićeva.
Ona ističe da svaki nepredviđeni trošak, slavlje ili bolest, školovanje djece, dug za struju, popravka u stanu i slično, mnoge porodice gura ispod linije siromaštva.
– Stanje je je sve gore i glavni razlog za povećanje siromaštva su nezaposlenost i niske zarade. Sve je manje posla, a i to poslova što se nudi ne zahtjeva nikakvu stručnost ili obrazovanje i jako su malo plaćeni, jer je tražnja za poslovima velika, a ponuda mala. Sindikati ne postoje, a Vlada i državne institucije štite poslodavce koji eksploatišu radnike. Siromaštvo razara porodice i mi smo iz Banke hrane vrlo često suočeni sa porodicama samohranih majki, gdje su muževi gubitkom posla ulazili u problem sa alkoholom, maltretirali žene i djecu i napuštali porodice. Samohrane majke sa više djece bez zaposlenja i riješenog stambenog pitanja su najugroženije kategorije stanovništva i one bez efikasnije i pravednije podrške države ne mogu izaći iz siromaštva – navodi Medojevićeva, dodajući da samohranih roditelja u državi imamo oko 13.000.
U NVO Juventas upozoravaju da su socijalna davanja niska i da se od njih realno ne može živjeti, jer iznose od 63 eura za pojedinca do 120 eura za porodicu sa pet i više članova. Oni su istakli da su socijale tokom 2015. povećane u prosjeku za svega 80 centi.
– Linija siromaštva ili granica siromaštva je najniži nivo prihoda sa kojim osoba može da preživi u svojoj državi. Nacionalna apsolutna linija siromaštva u Crnoj Gori iznosila je 186,45 eura. Stoga ne čudi podatak da većina građana smatra da socijalna davanja ne obezbjeđuju minimalnu egzistenciju. Prema poslednjim dostupnim podacima, svaki dvanaesti stanovnik Crne Gore živi ispod granice siromaštva – ocjenjuju u Juventasu.
M.S.
Siromaštvo razara društvo
U Banci hrane upozoravaju da siromaštvo onemogućava jednake šanse za obrazovanje djece i tu dolazi do popuštanja u školi, ulaska u kriminal, odavanje prostituciji.
– Siromaštvo razara društveno tkivo i predstavlja, pored endemske korupcije, najveći problem u Crnoj Gori. Vlada nastavlja da služi interesima bogatih i ne čini ništa da pomogne siromašnima da izađu iz tog problema. Kao da ova vlast namjerno drži veliki broj ljudi u siromaštvu da bi ih lakše kontrolisala i manipulisala njima. Siromastvo u Crnoj Gori je politički fenomen i posledica loše uprave i politike. Mala država kao što je naša, sa ovakvim potencijalima, ne bi smjela da ima siromašnih građana. Ali izgleda da nekome to stanje odgovara i zato su potrebne promjene u svim sferama našeg sistema – smatra Marina Medojević.