Proslavljanje Vaskrsa nije prosto običaj, već je svetkovanje i proslavljanje ostvarenog vječnog smisla čovjeka i svega postojećeg, poručio je u vaskršnjoj poslanici mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
– Svjetlost Hristova koja prosvećuje, priziva sve nas, a naročito i neprekidno priziva one koji zaludješe u svojim umovanjima, poklonimo se njemu kao jedinom pravom putu, istini i životu, u nadi na sveopšte vaskrsenje mrtvih i život vječni čovjeka i sveukupne tvorevine – istakao je mitropolit crnogorsko-primorski u vaskršnjoj poruci.
On je istakao da je Bog svojom božanskom rukom u iskoni posijao kao pšenično zrno sve znane i neznane i vidljive i nevidljive svjetove.
– Riječ Gospodnja: „Zaista, zaista Vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostaje; ako li umre mnogo roda rodi” (Jovan 12, 24). Zašto sijač baca pšenicu u zemlju? Da li zato da bi pšenica umrla i istrulila? Ne, nego zato da bi vaskrsla i živjela i bogati rod rodila. Pritom, o čudesnog znamenja! Bog je svojom božanskom rukom u iskoni posijao kao pšenično zrno sve znane i neznane, sve vidljive i nevidljive svjetove. On je svojim stvaralačkom silom upisao u kosmičko biće zakon nastajanja i postojanja, zakon rađanja i umiranja, vaskrsavanja i napredovanja svega stvorenoga ka boljem i savršenijem. Bogovidac Mojsije nam otkriva vidovito tu tajnu u svojoj Knjizi postanja. On slikovito opisuje: Ono što je Bog u početku stvorio, bilo je „bez obličja i pusto, i bješe tama nad bezdanom” (Post. 1, 2). Silom, pak, Duha Božjeg, koji se dizao nad tim beskonačnim bezdanom i haosom, tvorevina Božja se postepeno uobličavala, ispunjavajući se životnom silom, zakonitošću i ljepotom, uzrastajući od prostijeg ka savršenijem. Prosto postojanje je stremilo boljem, životnom postojanju pa je „zemlja iz sebe pustila travu, bilje što nosi sjeme i drvo rodno koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji” (Post.1, 11). Svjetlošću ugrađenom u dubine bića i riječju Božjom tvorevina i dalje raste: „vrve po vodi živa stvorenja i ptice lete ispod svoda nebeskog; stoka i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem”, blagoslovom Božjim, rađaju se i množe i pune zemlju. Punoća tog „ka boljem napredovanja” tvari bilo je stvaranje čovjeka „po obličju Božjem stvori ga, muško i žensko stvori ih” (Post. 1, 27). Čovjek je biće stvoreno na razmeđu svjetova: u sebi nosi, ogledalo je, obličje sveukupne tvari, ali je on i nešto više: lik je i podobije samoga Boga. Kako kaže Lovćenski tajnovidac: „ja se nadam nešto tvoje da u duši mojoj sjaje”. Ono što mu se otkrilo i u šta je prozreo isti Sv. Petar II Lovćenski tajnovidac, to je ”klica vaskrsenja”, kojom je od iskoni obdareno vasiono svejaje, tj. priroda svih stvorenih svjetova – „svesvetije” – naglasio je mitropolit Amfilohije.
On je pojasnio da to znači da Bog nije stvorio svijet za smrt i prolaznost, nego za vječnost, vječni život, vječno dobrobitije.
– Ta „klica vaskrsenja”, zrno, sjeme posijano božanskom Silom u dubine bića, umiralo je i raspadalo se i rod rađalo i rađa. Kroz sva vremena od nastanka svijeta, da bi, kada je došla punoća vremena, poslao Bog Sina svog Jedinorodnog da svaki koji u njega vjeruje ne pogine nego da ima život vječni” (Jovan 3, 15), kao Punoću rasta i roda te „klice”. Samo, dakle, kada je Onaj koji je posijao tu „klicu vaskrsenja” postao čovjek rođen od Duha Svetoga i Presvete Djeve, On, vječna Riječ Božja kroz koju „sve postade”, Jedinorodni Sin Božji u kome „bješe život i život bješe svjetlost ljudima”, kada je bio raspet, postradao i pogreben, svojom smrću je smrt uništio i svemu podario život vječni. U Njemu i u Njegovom „žrtvovanju za život svijeta” otkrila se Punoća božanske ljubavi. Smrt, koja je od iskoni gutala danas „ono što juče njivljaše”, suočivši se sa Njim kao vječnim životom, pobijeđena je jednom zasvagda; „klica vaskrsenja”, urodila je plodom Njega kao vaskrsenja i vječnog života. Tako se ostvario puni vječni smisao sveukupne tvorevine, pogotovo čovjeka oblikovanog po Liku Onoga koji ga je stvorio – vaskrslog Hrista, savršenoga Boga i savršenog čovjeka, Bogočovjeka. Pozdravljajmo se još jednom i bezbroj puta sveradosno: Hristos vaskrse! Tugu i smrt odnese! Radost i vječni život donese – poručio je mitropolit Amfilohije.
Z.P.
Stiže blagodatni oganj
Nakon čitanja vaskršnje poruke, mitropolit Amfilohije najavio je dolazak blagodatnog ognja sa Hristovog groba u Jerusalimu, koji će prvi put direktno iz Tel Aviva stići u Podgoricu.
Blagodatni oganj će na podgorički aerodrom stići u subotu u 21 sat i 30 minuta, u pratnji episkopa slavonskog Jovana i igumana Cetinjskog manastira Metodija.
– Božanska Hristova svjetlost ostala je prisutna u grobu Hristovom evo više od 2000 godina. Iz groba svake godine, na Veliku subotu, kao da silazi oganj sa nebesa na patrijarha jerusalimskog. Taj oganj nebeski koji se tu javlja svake godine, samo jednom izgleda nije, kada su neki drugi oteli grob Hristov od Jerusalimske patrijaršije. Oganj se tada nije pojavio na grobu, nego i danas postoji stub na ulazu u hram koji se raspukao i gdje se plamen pojavio. To je bio povod da se ponovo vrati grob Hristov jerusalimskom patrijarhu – kazao je mitropolit Amfilohije.
On je podsjetio da je u naše vrijeme taj oganj sa groba Gospodnjega prvi put prošle godine donijet u Beograd u hram Svetog Save, u prisustvu patrijarha Irineja, odakle je raznijet po drugim krajevima i donijet i u hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, „gdje se održava u fenjerima evo čitavu godinu”.
RTCG forsira lažnog mitropolita
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije rekao je juče nakon večernje službe u Cetinjskom manastiru da se ljudi i danas dijele na one koji sude Gospodu i prikivaju ga za krst i na one koji cjelivaju njegove rane. Mitropolit je dodao da je nekad bilo više onih koji su priznavali Hrista Gospoda. Arhiepiskop cetinjski je upozorio i da je srebroljublje Jude Iskariotskog danas postalo jedini idol i ideal „modernog evropskoga, nekada hrišćanskoga čovječanstva” Mitropolit je kritikovao i odnos Javnog servisa RTV Crne Gore prema Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori.
–RTCG forsira lažnog svjedoka Hristovog vaskrsenja, lažnog mitropolita crnogorskoga – kazao je mitropolit Amfilohije.
On se zapitao na čemu današnja Crna Gora gradi budućnost ako tako ubijaja Boga u duši ovoga naroda, „nastavljajući tako ono bezbožno djelo koje su započeli bezbožnici 1941. godine ubijajući Boga i ubijajući brata svoga”.
–Ako je suditi po Televiziji Crne Gore, a i po mnogo čemu drugome, Crna Gora se danas ne svrstava sa Josifom Arimatejskim i sa Nikodimom, sa Presvetom Bogorodicom i sa Jovanom Bogoslovom, sa apostolima koji su cjelivali rane raspetoga Hrista, nego sa Judinim svatovima – rekao je mitropolit Amfilohije, a prenosi „Svetigora“.Ž.J.