U Crnoj Gori živi 31.500 građana koji nemaju nikakvo obrazovanje ili imaju nekoliko razreda osnovne škole, a bez ikakve stručne spreme najviše je žena, i to 24.400, podaci su Monstata. Sagovornici „Dana” ocjenjuju da radno sposobne osobe iz ove kategorije ne mogu očekivati da dobiju bilo kakav posao koji nije vezan za obavljanje teških fizičkih poslova.
Podaci Monstata pokazuju da nijesu samo stare osobe bez ikakvog obrazovanja, kako se to obično očekuje. Ukupno 1.300 lica uzrasta od 15 do 24 godine nema nikakvu stručnu spremu, a isti slučaj je i sa 2.300 građana starih između 25 i 34 godine, kao i 2.400 osoba starosti od 35 do 44 godine. Oko 10.900 građana bez kvalifikacija ima između 55 i 74 godine, a 12.500 je starije od 75 godina.
Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) trenutno se nalazi 42.035 nezaposlenih lica. U toj instituciji kazali su „Danu” da na evidenciji imaju 1.648 lica, od kojih je 881 žena, bez škole ili sa završenih do sedam razreda. Sa završenom osnovnom školom na posao čeka 6.584 osoba, od čega 3.165 žena.
– Sa drugim nivoom kvalifikacija niže stručno obrazovanje – završena osnovna škola i jedan ili dva razreda srednje škole ili zanimanje sa nižim stručnim obrazovanjem je 1.400 lica, sa trećim nivoom kvalifikacija ( tri godine srednje škole) je 8.702 nezaposlena lica (3.514 žena), a sa četiri razreda srednje škole 12.993 lica (7.204 žene). Kvalifikaciju majstor i peti stepen stručne spreme ima 245 lica, od čega su 22 žene – kažu u ZZZ.
Sa sedmim jedan nivoom kvalifikacija zaposlenje čeka 5.653 lica, a sa sedmim dva 263 osobe.
– U ovoj godini poslodavci su prijavili tražnju za 5.147 lica, od čega je za 409 lica bez škole ili sa završenih do sedmog radzreda osnovne škole i 704 oglasa za lica sa završenom osnovnom školom – navode u ZZZ.
Član sekretarijata Unije slobodnih sindikata (USS) Lidija Pejović smatra poraznom činjenicu da u državi imamo 31.500 građana bez ili sa nezavršenom školom. Ona ističe da je posebno problematično što najveći udio čine žene.
– Jedan od uzroka nezaposlenosti u Crnoj Gori jeste hiperprodukcija visokoškolaca sa jedne strane, a sa druge strane imamo 31.500 građana koji imaju nepotpuno osnovno obrazovanje, što ih predodređuje da budu najranjivija kategorija kada je u pitanju tržište rada. Takođe imamo podatke da Crna Gora angažuje veliki broj stranaca, posebno na sezonskim poslovima, kao i na poslovima koji ne zahtijevaju posebnu stručnost i obrazovanje, što govori o lošoj organizaciji politike zapošljavanja. Licima bez obrazovanja je prevashodno uskraćeno ili suženo pravo na rad, a samim tim i kvalitet života je doveden u pitanje – kaže Pejovićeva.
Ona smatra da država mora više da radi po pitanju unapređenja sistema obrazovanja, iako kroz razne strategije podstiče obrazovanje posebno kod lica koja su u riziku od siromaštva, sa druge strane preko 12.000 visokoškolaca je danas bez posla, što vrlo destimulativno djeluje na mlade naraštaje.
– Činjenica je da ekonomski razvoj i prosperitet jednog društva svakako podrazumijeva da ima edukovane građane koji će doprinositi ukupnom razvoju. Lica bez obrazovanja gotovo da su sva isključena sa tržišta rada, odnosno nemaju zaposlenje, zavisni su od države, socijale i podložni su manipulacijama – zaključuje Pejovićeva.
Predsjednik Udruženja za zaštitu radnika „Status” Radoje Lakušić smatra da je zabrinjavajuća činjenica da je veliki broj građana bez osnovnog obrazovanja za sve činioce društva i neprihvatljivo za jednu zemlju koja važi za tradicionalno najstariju državu u Evropi po opismenjavanju.
– To je posebno zabrinjavajuća činjenica sad kada smo duboko zagazili u 21. vijek, jer kao zemlja u srcu Evrope imamo 7,5 odsto od ukupnog broja građana koji nemaju nikakvu kvalifikaciju. Građani bez osnovnog obrazovanja u mnogo čemu trpe štetu, a posebno prilikom zapošljavanja. Veoma teško dolaze do zaposlenja, a posebno do stalnog pa svi oni koji ih radno angažuju gotovo isključivo to čine „na crno” ili na određeno vrijeme, tako da ova društvena grupa gotovo nije u mogućnosti da planira svoju budućnost, a posebno su ugroženi sa stanovišta sigurnosti egzistencije, velikog rizika i beznađa za mogući dostojanstveni rad – kaže Lakušić.
On ističe da su neobrazovana lica diskriminisana posebno od strane poslodavaca, i u velikom broju su im ugrožena ekonomska, socijalna i kulturna prava.M.S.
Loši segmenti tradicije
Komentarišući činjenicu da je najviše žena bez škole, direktorka NVO Centar za ženska prava Maja Raičević kaže da obrazovanje ženske djece nema tako dugu tradiciju u Crnoj Gori.
– Ne smijemo zaboraviti da su prve škole koje su mogle pohađati djevojčice osnovane tek u drugoj polovini 19. vijeka, a da je tek od 1914. godine zakonom izjednačena obaveza školovanja muške i ženske djece. Do perioda nakon Drugog svjetskog rata mnoge djevojčice se nijesu školovale, a ta praksa se dugo zadržala u ruralnim oblastima, u jednom dijelu populacije i do danas. Srećom, situacija se mijenja, pa danas više žena nego muškaraca završava visokoškolsko obrazovanje – kaže Raičević.