Biti član društva natprosječno inteligentnih ljudi svuda u svijetu je čast i privilegija. Prema podacima Mense, u Crnoj Gori je za oko 400 građana koji su se testirali utvrđeno da imaju natprosječan IQ.
Društvo najinteligentnijih u Crnoj Gori – MENSA okuplja 70 aktivnih članova, dok ostali nijesu uključeni u organizaciju. Članovi kažu da im visok nivo inteligencije olakšava život, ali da ipak ne mogu računati na privilegije prilikom zapošljavanja u državnom sektoru. Na poslednjem testiranju 5. i 6. decembra ove godine, od 111 testiranih 16 je zadovoljilo uslov za članstvo u Mensi.
Član Upravnog odbora Mense Dajana Vukčević kaže za „Dan” da njihova organizacija okuplja ljude najrazličitijih profesija i nivoa obrazovanja. Za rješavanje Mensinog testa nije potrebno biti čak ni pismen, poznavati matematiku, mogu da ga rješavaju daltonisti, jer ga čine vizuelni zadaci, u crno-bijeloj tehnici. Urađen je tako da bilo kakvo znanje iz sistema školovanja ne znači puno.
– Članstvo u Mensi, samo po sebi, ne donosi nikakvu prednost u smislu položaja članova, ali veliki broj naših članova je upravo zahvaljujući svojim intelektualnim sposobnostima izgradio dobre karijere i stekao visoke pozicije u preduzećima i institucijama u kojima rade. Može se još reći da je Mensa sve više i više prepoznata organizacija u Crnoj Gori, tako da uglavnom nailazimo na pozitivne reakcije. Koliko je nama poznato, dosad u Crnoj Gori članovi Mense nijesu imali prednost prilikom zapošljavanja kada su u pitanju državne institucije. Kod privatnih firmi je situacija bolja, tako da neke firme prilikom objave konkursa navedu u oglasu da prednost imaju članovi Mense. Kod nas sve više poslodavaca gleda na članstvo u Mensi kao prednost, a Mensa Crne Gore izdaje preporuke za svoje najaktivnije članove kao svjedočanstvo o aktivnostima u kojima su učestvovali – priča Vukčević.
Članovi Mense koji su pristali da govore za „Dan” kažu da im inteligencija pomaže da se lakše nose sa svakodnevnim problemima, a često su i predmet divljenja. Jedan od najinteligentnijih ljudi u Crnoj Gori Nikša Mijanović navodi da članstvo u bilo kojoj organizaciji u našoj državi nije pretjerano dobra ideja, a biti inteligentan u svakom slučaju pomaže da se bolje uvide besmislice današnjeg društva i da se lakše izađe na kraj sa brojnim preprekama. Na pitanje da li se zbog članstva u Mensi lakše dolazi do posla, Mijanović odgovara potvrdno, ali i upozorava da pametni obično nijesu dragi članovi koletiva.
– Da, sigurno je da smo lakše došli do posla. Međutim, vjerovatno ćemo lakše bez njega i ostati iz istog razloga. Dobar radnik nije nužno i inteligentan radnik – zapaža Mijanović, kojem je osnovna struka softverski inženjering.
Dodaje da obično nijesu svi oduševljeni kada im se neko predstavi kao član Mense.
– U ljudskoj prirodi, pogotovo na našim prostorima, ima elemenata sujete, tako da uglavnom nijesu baš oduševljeni kad je neko „pametniji” od njih. Međutim, ohrabrim ih činjenicom da sam za mnoge životne stvari glup, pa to što sam bio dobar na opštem testu inteligencije ne mora biti za divljenje. Redovna okupljanja Mense uglavnom uključuju i zabavne aktivnosti poput društvenih igara. Često volim da prokomentarišem kada tumačimo ili raspravljamo o pravilima neke igre: „Da nas neko vidi sa strane rekao bi: „Ako su ovo najpametniji ljudi u Crnoj Gori, kukala nam majka...” – istakao je Mijanović.
Stefan Ivanišević kaže za „Dan” da je članstvo u Mensi izuzetna čast jer tu susrećete ljude sa kojima se može razgovarati o svemu, od viceva do priče o nauci. On smatra da mu veći nivo inteligencije u životu ne može previše pomoći niti odmoći u životu.
– Nekad ćemo mi lakše riješiti problem, što nam može olakšati život. Isto tako ponekad u nekim situacijama može i otežati jer će nekad ljudi očekivati da zbog svoje inteligencije u svakom momentu i bilo kojoj životnoj situaciji sve znamo i sve umijemo, što nosi preveliku odgovornost – izjavio je Ivanišević, koji je trenutno student i nada se da će mu veći nivo inteligencije pomoći u pronalaženju posla, pošto se pokazao korisnim kada savladava gradivo.
Učenica četvrtog razreda SEŠ „Mirko Vešović” u Podgorici Marina Vojinović istakla je da ljudi uglavnom pozitivno reaguju kada čuju da je član Mense, te da je često pitaju kako je to biti u krugu najiteligentnijih građana Crne Gore, te da li je bilo teško prilikom rješavanja testa.
– Kada sam saopštila nekolicini drugara da sam postala član Mense, reakcija mog druga je bila sledeća: „Sad su me zvali iz Mense i rekli su da će sledeći put postaviti teža pitanja” , prisjeća se Vojinovićeva jedne od anegdota.
Ona ističe da joj članstvo u Mensi doprinosi jačanju samopouzdanja.
– Inteligencija je svakako jedan od najvećih atributa kojim osoba može da se pohvali. Priznanje dobijeno za to svakako sa sobom povlači određenu odgovornost koja nas usmjerava da se dodatno usavršavamo i stvaramo sebi ljepši i lakši život. Činjenica da sam inteligentna olakšava mi život jer me motiviše da se usavršavam i usmjeravam što mi može svakako koristiti – rekla je Vojinovićeva.
Osim Marini, članstvo u Mensi pomoglo je i Luki Ćetkoviću sa samopouzdanjem, pa je nakon saznanja da je natprosječno inteligentan smjelije izašao na polaganje vozačkog ispita i naravno položio.
– Išao sam na časove vožnje i nije mi išlo. Imao sam strah od vožnje i nijesam se usuđivao da prođem raskrsnicu dok ne bude baš čist put ispred mene. Nakon saznanja da sam postao član Mense, mogu reći „probudio” sam se i nisam više imao nikakav strah, čak sam u međuvremenu polagao i položio bez greške – kaže Ćetković.
Od kada je član Mense kaže da je dobio samopouzdanje i više hrabrosti da stane iza riječi i postupaka.
– Postoje dvije reakcije ljudi kada im kažete da ste član Mense. Prva je, kada ljudi znaju šta je Mensa, oduševe se i uglavnom me pitaju koliko imam godina. A druga reakcija, kada ne znaju šta je Mensa je kako za to nikad nijesu čuli, njihov najčešći komentar je da bi i oni mogli isto uspješno da urade Mensin test – navodi Ćetković koji je učenik Srednje elektrotehničke škole „Vaso Aligrudić”, a u slobodno vrijeme piše pjesme, slika, igra fudbal i programira.
Student Prirodno-matematičkog fakulteta Ivana Konatar naglasila je da je ponosna na sebe što je član Mense i nada se da će joj to u budućnosti olakšati život. Ona kaže da ne voli da se ističe, tako da malo ko u njenoj okolini i zna da je rezultatom na testiranju stekla pravo da se priključi Mensi. Oni koji znaju uglavnom su oduševljeni saznanjem da je dio društva najinteligentnijih.
M.S.
Velika čast
Danilo Ćetković ističe da je članstvo u Mensi velika čast. Naglašava da je mladim snagama Mense izričito „zabranjeno” da ikome persiraju uz istaknuto pravilo da su svi jednaki i da je svačija riječ podjednako bitna.
– Činjenica da sam postao član Mense za mene predstavlja veliku potvrdu i satisfakciju da nastavim dalje da se obrazujem i napredujem na akademskom planu. Svjestan sam odgovornosti koju ova činjenica donosi, kako one najvažnije koju osjećam prema sebi, tako i one koju imam prema svojoj porodici i ljudima koji dosta očekuju i koji svoje nade polažu u mene – kaže Ćetković, maturant u Srednjoj ekonomskoj školi „Mirko Vešović“.
Očekuje da će zbog članstva u Mensi steći i simpatije prilikom apliciranja za stipendije i posao. S obzirom na to da je nedavno postao član društva natprosječno inteligentnih građana kaže da nema lične anegdote, ali se sjeća jedne koju mu je ispričao kolega, a koja svjedoči o tome koliko ljudi nijesu upoznati sa radom Mense.
– Prije par godina je bilo okupljanje „mensaša” koje je organizovala Mensa Srbije u Vranju. Posle formalnog djela učesnici su ispunili jednu od okolnih diskoteka, tako da su članovi Mense činili 70 odsto ljudi u diskoteci. Kolega je sa par prijatelja ušao u diskoteku i vidjevši kolika je gužva, prišli su za sto pored kojeg su stajale dvije djevojke i upitali ih da li mogu da im prave društvo jer nema više slobodnih stolova. Na njihov potvrdni odgovor, kolega je upitao jednu od njih, da li su i one iz Mense, a potom je uslijedio odgovor: „Ne, mi smo iz Vrnjačke Banje”. Ono na šta bih apelovao ovom anegdotom i time iskazao naš cilj, jeste u velikoj mjeri neznanje o postojanju Mense i njenog djelovanja, uz to i naša kako potreba tako i obaveza da više promovišemo ovu organizaciju – zaključuje Ćetković.
Mač sa dvije oštrice
Član Mense Bojan Pejović dodaje da članstvo u društvu najinteligentnijih osim privilegije nosi i odgovornost. Ističe kako onda svi postupci kao i izgovorene riječi dodatno dobijaju na težini što predstavlja mač sa dvije oštrice.
– Kada ste član Mense ljudi imaju dozu nervoze i nesigurnosti dok razgovaraju sa vama i plaše se da ne ispadnu „glupi” što može predstavljati početnu barijeru u konverzaciji. Najčešće vas pitaju kakva su pitanja na testu, koliko je teško, jesu li rezultati tajni i obično prokomentarišu da moraju i oni pokušati. Ispričao sam kolegama na fakultetu da sam radio test i očekujem rezultate. A njihov komentar je bio: A jesi li učio, kad ti je popravni – kaže Pejović.
Il` je Mensa il` je menza
Stefan Ivanišević prisjeća se da je naišao na dosta različitih reakcija kada bi nekom rekao da je član Mense, poput oduševljenja, negodovanja, čudnih pogleda, kao i raznih pitanja i komentara poput „bravo” i „čestitam”, „da li je to ikakav pokazatelj”, kao i ,,šta je to Mensa?” i „šta vi tamo radite?” Ivanišević je sa našim čitaocima podijelio i jednu anegdotu.
– Dok sam sa drugom čekao red za večeru u studentskoj menzi, u razgovoru sa njim sam mu pomenuo da sam član Mense, zbog sličnosti u imenu pomislio je da sam rekao menze. I kako on voli kolače, a njih dobijamo samo uz ručak, njegov komentar je naravno na to je bio:„Pa ajde sredi da nam kolači budu i za večeru” – prisjeća se Ivanišević.