Bombe Sjevernoatlantskog saveza (NATO) su prije tačno 16 godina gurnule u smrt šest građana Murina, među kojima i troje tjece, čiji je život naglo prekinut u predvečerje 30. aprila 1999. godine. Od bombi kojima je NATO zatrpao malo mjesto u blizini Plava živote su izgubili tada četrnaestogodišnji Miroslav Knežević, trinaestogodišnja Olivera Maksimović, jedanaestogodišnja Julija Brudar, te Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).
Elementarni red je bio da crnogorska vlada 30. april proglasi danom žalosti jer je u NATO bombardovanju Murina prije 16 godina stradalo šest stanovnika, a među njima i troje mališana koji su tek bili zakoračili u život.
Porodice stradalih će danas, u 10 časova, kod spomen-obilježja žrtvama bombardovanja obilježiti taj tragični datum.
Sjećajući se tog stravičnog dana prije 16 godina, Mirko Knežević, otac ubijenog Miroslava, kaže da vrijeme ne može da zaliječi rane. Ostaje se, kaže, i bez suza i bez riječi, a rane još jače bole, „tim više što aktuelna crnogorska vlast ni okom ne trepnu na tu tragediju, već s `Milosrdnim anđelom`, kako NATO nazva svoju agresiju na Srbiju i Crnu Goru, ide ruku pod ruku kao s najrođenijem“.
–To je bio dan kakav se ni u najstrašnijim morama ne može vidjeti. Sve je ovih proteklih godina kazano, ali kome? Od prvog dana agresije NATO-a na našu zemlju, na Murinu, ta crna crnogorska vlast, na čelu sa Milom Đukanovićem, stala je na stranu našeg najljućeg neprijatelja i vjerno mu služi i dan-danas, naravno, sve iz ličnih interesa, kako bi što duže vladali i tako sačuvali enormno bogatstvo stečeno na sumnjiv način. A šta reći za nas ranjene i naše ubijene? Ništa – izjavio je Knežević za „Dan”.
Dodatno boli, kako ističe, što su ubice prošle bez kazne, a žrtve bez odgovarajuće satisfakcije.
–NATO krvoloci i te svjetske protuve i ubice ostadoše nekažnjeni, a žrtve proglašene krivim. Ima li šta teže od toga? Kako oprostiti pogibiju trogodišnje Milice Rakić u Batajnici, kako zaboraviti Sonju Marinković, ubijenu na mostu u Varvarinu, raskomadanu djecu na murinskom mostu, onu N.N. na Kosovu, voz u Grdeličkoj klisuri? Više je NATO za 78 dana isporučio bombi na SRJ nego Hitler za četiri godine rata protiv Jugoslavije, a sad naše rukovodstvo hoće da nas uvuče silom u tu terorističku organizaciju. Ne u NATO, ne s krvnikom, ne u terorizam – poručio je Knežević.
Predsjednik Mirovnog pokreta „Ne u rat – ne u NATO“ Gojko Raičević smatra da je tužno da ni nakon 16 godina porodice stradalih u NATO agresiji ne dobijaju riječi utjehe i izvinjenja od članica te alijanse, koje, kako kaže, sebe nazivaju demokratskim državama. Tužnije i sramnije je, ocjenjuje Raičević, što crnogorska vlast danas podržava tu organizaciju i što nije 30. april proglasila danom žalosti jer su tada stradala njena djeca.
–Premijer Milo Đukanović se ni poslije 15 godina ne oglašava povodom tvrdnji uglednog zapadnog državnika da je upravo on tražio bombardovanje sjevera Crne Gore. Više puta sam naveo tu činjenicu, a do današnjeg dana nema demantija. Nastaviću da je ponavljam jer to se ne smije zaboraviti. O zločinu u Murinu, manje-više, sve je rečeno. Možemo samo da istaknemo da ni poslije 16 godina nemamo odgovore koje porodice stradalih sa pravom očekuju –rekao je Raičević za „Dan”.
Kako je dodao, na dan kada brojne delegacije i pojedinci odaju poštu nevino stradalima, nacionalni koordinator za NATO Vesko Garčević vrši propagandu na Građanskom satu u organizaciji CDT-a.
–Nečuveno je to što gospodin Garčević potiče upravo iz kraja koji se ovako surovo „upoznao” sa NATO savezom. Tu nijesu čista posla. Da je NATO ono što Garčević i njegovi poslodavci tvrde, onda bi čistog srca došao na komemoraciju u Murinu i bio zajedno sa nama i porodicama žrtava – istakao je Raičević.
On je naglasio da se NATO promoteri ne usuđuju da 30. aprila budu sa svojim narodom.
–Savjest ih opominje, kada im već obraz ne smeta, da im nije mjesto sa sopstvenim narodom – zaključio je Raičević.N.V.-A.T.
Garčević porijeklom iz Murina
Član Upravnog odbora Pokreta za neutralnost Vladislav Dajković izjavio je za „Dan” da razmjere koje uzima NATO kampanja najbolje ilustruje činjenica da na godišnjicu pogibije šest civila iz Murina nacionalni koordinator za NATO Vesko Garčević „drži čas propagande u info satu“.
–Umjesto da pođu i iskažu pijetet prema Oliveri, Miroslavu i Juliji, Garčević i ekipa besprizorno manipulišu. Koliko su perfidni pokazuje i podatak da je i sam Garčević iz Murina, što malo građana zna. Taj fakat je sasvim sigurno bio jedan od opredjeljujućih da on postane nacionalni koordinator, što je nezabilježena morbidnost – ističe Dajković.