Pomirenjem Grčke i Makedonije u vezi s imenom Makedonije, toj zemlji je otvoren put u EU i NATO, a to se Moskvi baš ne dopada, piše autor „Dojče Velea“ Florijan Šmic.
Između Atine i Moskve poslednjih sedmica vlada sve, samo ne sloga. Razlog je skandal koji je izbio pošto je otkriveno da su službenici ruske ambasade pokušali da uticajne osobe sa sjevera Grčke, među kojima su političari, biznismeni ali i monasi, podmićivanjem nahuškaju protiv sporazuma o imenu Makedonije. Atina je izrazila ogorčenje i protjerala četiri diplomate.
Svi žele Balkan
I EU i Rusija se bore za prevlast na Balkanu. Pomirenjem Grčke i Makedonije u vezi s imenom Makedonije, toj zemlji je otvoren put u EU i NATO, čemu vlada u Skoplju već odavno teži. Nakon Bugarske, Rumunije, pa i Crne Gore, sad još jedna balkanska država izmiče kontroli Kremlja, a to se može protumačiti i kao poraz svemoćnog predsjednika Vladimira Putina. Ali, šta „veliki“ zapravo žele od siromašnog Balkana? Ovaj dio Evrope ima strateški značajno mjesto između Azije i Evrope. Svijet ponovo gleda u pravcu brdovitog Balkana pogotovo otkako su u jeku privatizacije u Grčkoj velike luke završile u kineskim rukama. „Novi Svileni put Kine koji će se preko Pirejske luke preko Balkana protezati do zapada Evrope, daje Grčkoj novu težinu“, smatra grčki novinar Eftimis Angelodis.
Strateška uloga Grčke
Grčki premijer Aleksis Cipras radi na učvršćenju odnosa sa sjevernim susjedima. Međutim, ta strategija je počela još prije Ciprasa. „Grčka je odigrala odlučujuću ulogu u primanju Rumunije i Bugarske u EU. Činjenica da je Atina sad i u Skoplju pronašla partnera velik je korak za region“, objašnjava Angelodis.
Zapadna Evropa je Grčku dugo posmatrala isključivo u svjetlu finansijskih problema i zanemarivala važnu ulogu krajnje južne tačke Evropske unije. I to ne samo u smislu glavnog partnera balkanskih zemalja nego i kao ključnog faktora u odnosima EU i Turske. Posebno sada, kada je Erdogan kao otvoreni simpatizer Putina učvrstio svoju vlast, potrebna je nova ofanziva za ovu zemlju – a u tome bi Grčka mogla odigrati važnu ulogu, ali tu šansu je Brisel dugo ignorisao. U odnosu prema zemljama zapadnog Balkana pokazaće se je li EU nešto naučila iz grešaka sa Turskom. „EU ne bi smjela da prokocka ovu šansu kratkovidim strategijama. Radi se o tome da se ovo, za buduću globalnu trgovinu vrlo važno područje, dugoročno veže za EU što podrazumijeva i otvorenu perspektivu za punopravno članstvo“, kaže Angelodis.
Grcima je Rusija
nepoznanica
Pridobijanjem Makedonije EU može ostvariti značajnu pobjedu u borbi za prevlast na Balkanu. Nemala zasluga pripada strategiji Atine. Pritom je Cipras, nakon izborne pobjede 2015, sa Moskvom isprva igrao na prijateljsku kartu. Za Stavrosa Cimasa, stručnjaka za Balkan uticajnog grčkog dnevnika „Katimerini“, to očijukanje s Moskvom nema pretjerane veze s realnošću. Jedino što ove dvije zemlje povezuje pravoslavna tradicija. O nekom savezu nema govora. Naprotiv. „Zbog zajedničke vjere, živi mit da je moćna Rusija spremna da pomogne grčkoj pravoslavnoj braći u slučaju nevolje“, kaže Cimas. No pomoći iz Moskve nikada nije bilo.
„Kada je Cipras u Moskvi Putina molio za finansijsku pomoć, ruski predsjednik ga je poslao u Brisel“, kaže Cimas. Popularnost Rusije u Grčkoj Cimas objašnjava činjenicom da Grci zapravo malo znaju o ovoj zemlji i svim problemima sa kojima se ona bori, poput nedostatka ljudskih prava ili autokratskog sistema.
Njegov kolega Angelodis vidi stvari slično. On ukazuje i na teorije zavjere sa vjerskom podlogom koje su se aktivirale pojavom krize. Sledeće godine Grke očekuju parlamentarni izbori i najkasnije onda će se pokazati koliko je aktuelnom premijeru Ciprasu pomogao promakedonski kurs.