Rusija, Izrael, Bosna, Turska, tržište rada – sve su to teme koje ovog trenutka otežavaju funkcionisanje mjesec dana stare austrijske vlade.
Sporovi, međutim, ne dolaze iznutra, iz same koalicije, već se metodom produkcije skandala unose u nju od strane Brisela, Berlina i tzv. lijevih intelektualnih elita. Konzervativci i liberali bi se voljeli, ali im drugi ne daju.
Austrijska vlada desnog centra predstavlja trenutno najzanimljivije polje evropskog političkog eksperimenta; na njoj se dokazuje ili ruši aksiom koji su postavili lijevi populisti da su desni populisti štetni za državu. Bilo koju. Taj politički aksiom se formirao polako, od kraja 2015. godine, da bi u kasno ljeto prošle godine stajao gotov i spreman, kao grafički raster ispleten od moralnih skrupula, koji će se prebaciti preko izbornih rezultata u Austriji i Njemačkoj, ako prođu loše.
Oba izborna procesa su, sa stanovišta ljevice, prošla loše. Šta sada – prihvatiti rezultate dok traje legislatura ili ih podrivati? Ili i jedno i drugo zajedno?
Raspored snaga je kompleksan. Nije sve u imenu, jer u grupu produkcije lijevog javnog mnjenja i politike spada, na primjer, i konzervativni CDU Angele Merkel, pojedinačno i dalje najjača stranka u Nemačkoj.
Za razliku od zime 2000. godine, kad su protiv Austrije proglašene evropske sankcije zbog koalicije Šisel–Hajder, ovog puta nema jedinstvene politike kažnjavanja, ali je zato tu u istoj funkciji čitav niz sitnijih i krupnijih blokada, bojkota, moralnih invektiva i intriga na pola puta. „Intrige na pola puta” su, recimo, one situacije kad neka javna ličnost kaže „u vladi bi trebalo da sjede pametni ljudi”, ali onda u medijima negira kako je rekla da u vladi sjede glupi ljudi.
Jedna takva intriga se upravo zakotrljala prošlog petka, kada je „Frankfurter algemajne cajtung” objavio informaciju da je Angela Merkel prilikom nedavnog susreta prenijela Sebastijanu Kurcu svoju zabrinutost „zato što sa policijom, vojskom i diplomatijom ministri iz Slobodarske partije drže ključne resore preko kojih se obavlja evropska razmjena senzibilnih informacija”. Kako piše taj list, v.d. njemačkog kancelara je podsjetila nezrelog austrijskog kancelara da svi znaju kako slobodari traže blizinu s Rusijom, pa bi preko njihovih ministara u Moskvu mogli da stignu obavještajni podaci, što bi ruskim tajnim službama otvorilo uvid u izvore zapadnih obavještajnih službi.
– Beč zato mora imati razumijevanja ako zapadne službe ne budu spremne da dijele podatke kao do sada – objavio je njemački list.
Prevedeno na jasni jezik i konkretne ljude, Mario Kunazek kao ministar vojske, Herbert Kikl kao ministar policije i Karin Knajsl kao ministarka diplomatije mogli bi, u perspektivi, da počine državnu veleizdaju. Oni su mogući veleizdajnici, ali to i dalje ne znači da je rečeno kako su oni spremni da počine veleizdaju.
Službeni Berlin i Beč odbijaju da potvrde ili demantuju takav sadržaj razgovora između Merkelove i Kurca prošle nedjelje. O tome se u javnosti ne razgovara, argument je obe strane.
Frankfurtski list, međutim, nikako ne spada u listove koji izmišljaju vijesti. Interpretiraju na svoj način, to da, kao i svi mediji u principu, ali za direktnu laž takvog ranga... Tom listu je previše stalo do vlastitog ugleda.
Zaključak je zato da se nešto u tom smislu zaista dogodilo. Niz logičkih premisa vodi do sledeće realne situacije: njemačka kancelarka Merkel je u povjerljivom razgovoru onako majčinski zabrinuto upozorila mladog Bastija da je troje njegovih ministara u vitalnim resorima moguće nepouzdano i spremno na veleizdaju – ali da to ne misli ona, nego „ne treba da se čudi ako to misle drugi”.
Sledeća optužba glasi da slobodari uništavaju ugled austrijske države.
Počelo je prošle nedjelje tako što su Neosi (mala parlamentarna stranka) otkrili intervju koji je vicekancelar Štrahe krajem ljeta dao u Banjaluci. Sadržaj je proslijeđen bečkom socijaldemokratskom listu „Standard”, koji ga je dalje proširio kao nagaznu diplomatsku minu.
Štrahe se u intervjuu čudio zašto međunarodna zajednica i dalje insistira na očuvanju Bosne i Hercegovine kada je ona „vještačka tvorevina koja ne funkcioniše”, u multietničkom smislu je bez legitimiteta i kao takva „bez pozitivne budućnosti”, pa bi stoga trebalo razmišljati o alternativama, na primjer o odvajanju Republike Srpske.
Austrijski mediji su minulog petka prenijeli izjavu Muamera Bećirovića, sekretara omladinske organizacije Austrijske narodne partije, za jednu od 23 bečke opštine(!), koji od vlade zahtijeva da „konačno ukroti slobodare” jer oni „iz sve snage uništavaju austrijske spoljnopolitičke interese”.
Iz kancelarovog ureda je stigla ljubazno-ironična reakcija kako je to jako lijepo da nacionalni mediji prenose izjavu jednog opštinskog funkcionera omladinske organizacije jer „to dokazuje da je omladinski duh sve relevantniji u Narodnoj partiji”.
RTS
Bez znanja, stila i odgovornosti
Osnovni ton lijeve inteligencije, u političkom smislu artikulisane kroz austrijsku Socijaldemokratsku stranku, jeste sledeći: kadrovima iz Slobodarske partije nedostaje znanja, stila i odgovornosti; kao državničke osobe, oni su ispod zahtjeva međunarodne situacije i njenih izazova; s njima nikad nisi siguran šta će reći, gdje će otići u posjetu, ili, u slučaju Johana Gudenusa, s kim će stupiti u brak.
Ovdje se ne polemiše s takvim stavovima, samo se ilustruje kako zvuče neki od onih koji ih izgovaraju.
Dr Volfgang Petrič, bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu (1999–2002), diplomatski voditelj pregovora u Rambujeu koji su završili nediplomatski, u perspektivi krvavo i političar koji bi postao austrijski kancelar da su socijaldemokrate pobijedile na izborima 2002, dao je prošlog četvrtka veliki intervju za „Prese”, u kome sa visokih intelektualnih pozicija kritikuje sadašnju vladu.
Ukratko, on je sugerisao da se Knajslova mora osloboditi „slobodnih strijelaca iz redova slobodara”, da Gudenus nije smio da ode u posjetu Republici Srpskoj i da kancelar Kurc mora prestati da priča kako je on zatvorio balkansku rutu, „kada to ne bi uspjelo bez dogovora EU–Turska”.
Bojkot i izolacija
Sledeći problem u funkcionisanju koalicije je parcijalni bojkot od strane Izraela, što nije novo, i austrijske Jevrejske opštine (Kultusgemeinde), što je barem u tehničkom smislu novo.
Iduće subote (27. januara) je međunarodni Dan sjećanja na žrtve Holokausta i širom Evrope se pripremaju državne komemoracije u to ime, pa tako i u Austriji, koja dijeli nešto kao istorijski patent na taj fenomen evropskog beščašća.
Ako državnoj komemoraciji bude prisustvovao i vicekancelar Hajnc Kristijan Štrahe, onda će Jevrejska opština bojkotovati komemoraciju, izjavio je njen predsednik Oskar Dojč.
Kako je Štrahe već potvrdio svoje učešće na manifestaciji, može se očekivati novi skandal – komemoracija za žrtve Holokausta uz orkestrirani bojkot preostalih 7.000 austrijskih Jevreja.
Naravno, Štrahe bi mogao odlučiti da ne zaoštrava stvari, ostane kod kuće i komemoraciju odgleda na televiziji, ali to je onda u međunarodnom smislu još gore po njega. Zamislite naslove „Štrahe ignorisao komemoraciju za jevrejske žrtve”, piše austrijski „Prese”.
Kako je analitično pisanje o domaćim Jevrejima kao političkom faktoru tabu i za austrijske i za nemačke medije, „Prese” pola kaže a pola proguta da je jevrejski bojkot orkestriran od strane socijaldemokrata, dakle prevashodno dnevnopolitički, zato što su vodeći ljudi Jevrejske opštine članovi ili simpatizeri Socijaldemokratske stranke.
Stvar je štaviše paradoksalna jer se nijedna austrijska stranka nikad nije tako javno i otvoreno udvarala i dodvoravala Izraelu kao slobodari poslednje dvije decenije, čak preko granica dobrog ukusa. Navodno je, kako javljaju dopisnici austrijskih medija iz Izraela, izraelski premijer Netanjahu spreman da ukine bojkot plavih ministara austrijske vlade, ali ga u tome sprečavaju jevrejske organizacije u Evropi.