BEOGRAD – Predsjednik njemačkog Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice Manfred Šmit izjavio je da tražioci azila iz zemalja zapadnog Balkana praktično nemaju izgleda da dobiju azil u Njemačkoj, jer u 99 odsto slučajeva dolaze da bi dobili novčanu pomoć, našli posao ili kupili automobil.
Šmit je u intervjuu za nemački radio Dojče vele rekao da je primijećen napredak kada je u pitanju broj azilanata koji dolaze iz Srbije. „U oktobru i novembru imali smo 3.000 do 3.600 zahtjeva za azil (iz Srbije), a sada imamo 1.700”, rekao je Šmit istakavši da efekat preduzetih mjera ipak nije kao što je bio očekivan i da će zato biti preduzeti dalji koraci.
Građani Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, koje su označene kao „sigurne zemlje”, dobijaju zaštitu u 0,1 do 0,2 odsto slučajeva.
„Dakle, praktično nemaju izgleda na azil u Njemačkoj. Isto ove godine vidimo kod Kosova i Albanije, tu je broj odobrenih zahtjeva praktično nula”, rekao je Šmit, koji smatra da i njih treba staviti na listu „sigurnih zemalja”.
Iz Albanije, dodao je, ove godine je dobijeno 28.000 zahtjeva za azil. „Takav razvoj nismo mogli da prognoziramo i veoma nas je iznenadio”.
Šmit je istakao da od avgusta stupa na snagu novi zakon koji će omogućiti da se kod očigledno neosnovanih zahtjeva za azil izriče zabrana ulaska i boravka u šengenskom prostoru.
Takođe, prema njegovoj ocjeni, treba znatno skratiti vrijeme trajanja postupka odlučivanja o azilu jer ne smije više biti finansijski isplativo zadržavanje u Njemačkoj, a u ustanovama za prijem izbjelica treba više da se koncentrišu da tim ljudima pomognu u naturi, a manje novcem.
Na pitanje novinara da li vjeruje da potražioci azila dolaze samo da bi u Njemačkoj dobijali novčanu pomoć, Šmit kaže da upravo to čuju na mnogim saslušanjima tih ljudi u procesu odlučivanja o pružanju zaštite.
„U 99 odsto slučajeva čujemo: `Došli smo da tražimo posao, da nam djeca ovdje idu u školu, jer je ovdje bolja zdravstvena njega...` Takođe čujemo da mnogi žele da se zadrže u Njemačkoj pola godine kako bi prikupili dovoljno sredstava da u zemlji porijekla od toga žive devet do dvanaest mjeseci. Kada to čujemo, moj ured u skladu sa tim i odlučuje”, kazao je Šmit. Osnov za dobijanje azila su status izbjeglica, supsidijarna zaštita ili kada je neko teško bolestan i ne može biti adekvatno liječen u domovini.
„Ljudi sa Balkana koji dolaze ovdje, ne dolaze iz razloga koje predviđa Ženevska konvencija. Ima onih koji na saslušanju kažu: 1Ostavite me još samo četiri nedjelje ovde, hoću da kupim auto, ponio sam i pare`. Kada čujete tako nešto, to naprosto nema nikakve veze sa azilom i zaštitom izbjeglica”, istakao je Šmit.
(Beta)