Nevladino udruženje „Žene Bara velikog srca” i Edukativni centar Bar nedavno su brojnoj publici na platou ispred Dvorca kralja Nikole dočarali šta su vrijedne žene ovog kraja pravile od žuke, na koji način, kako je nekad bilo, ali i kako žuka može biti atraktivan detalj na odjevnim predmetima. Ukras, originalan suvenir iz Bara.
Krševite predjele Mediterana s proljeća prošaraju žbunovi čudesne biljke jake žute boje - žuke, koja daje dopadljivu, živopisnu dekoraciju brdovitoj konfiguraciji primorskog terena.
Novinarka Gordana Vujović podsjeća da žuke ima svuda, ali malo gdje se u proljeće obale zažute kao crnogorske.
- Nigdje žuke nema toliko koliko je ima u Baru i okolnim mjestima, a vjerovatno nema ni naselja koje je ime dobilo po ovoj biljci, kao barsko naselje Žukotrlica. Stotinama godina žuka čuva posno, kamenito zemljište od erozije, snabdijeva ga kiseonikom, i rađa velike zelene žbunove pune žutog cvijeća. Ali to nije jedina korist. Žuka je bila i dragocjena sirovina od koje su vrijedne Baranke mukotrpnim radom pravile predmete neophodne za domaćinstvo. Odjeću, obuću, posteljno rublje, ribarske mreže, platna za jedra, torbe... - kazala je Vujovićeva.
„Žene Bara velikog srca”, vođene željom da se sačuva, zaštiti i svijetu predstavi ono što je autentično, zasnovano na hiljadugodišnjoj tradiciji i ručnom radu, koji je odavno svjetski trend, podržale su idejno rešenje, projekat članice Udruženja Tanje Nilović, koja je priču o žuki saznala od svoje majke Anice, od baka i prabaka.
Prema riječima Nilovićeve, mirisi i ukusi vraćaju nas u svijet djetinjstva.
- Među njima posebno mjesto zauzima žuka. Život je naučio naše pretke da koriste ovu biljku. U sjećanjima se rađaju tako slike jednog dragog svijeta, mirisnih kamara i solara, odžaklija i kužona čađavica, u kojima je bilo neizostavno prisustvo i vonj žuke. Bilo da su to grube tavaje, vreće, konopi za sijeno, ili poneka košulja koju bi starice ponekad pri teškim poslovima oblačile. Ljepotu i surovost svake barske zime pratila je ova izuzetna biljka, badnjaci okićeni žukom, usoljeno meso preko kojeg je naslagana žuka, prut žuke kada treba usukati makarule... Vrhunac njenog značaja je u činjenici da se koristila kao lijek koji ima antiseptičko dejstvo - kazala je Tanja Nilović, navodeći kako joj je baba Milica u avanu istucala pruće žuke i obložila ranu.
- Ako postoji biljka koja bi mogla poslužiti kako amblem cvijeta naših predaka, mislim da bi to bila žuka u uskom izboru. Napravimo jednostavan korak, oživimo žuku na stari i novi način - poručila je Nilovićeva.
U projekat oživljavanja tradicije, i da se žuka otrgne od zaborava, uključile su se mnoge Baranke, Milena Vujović, Sonja Ličina, Slavica Glavičić, Ana Milosavljević, Rada Miljanić, Ljiljana i Andre Suard, koji su pokazali kreativnost, zatim Olja Fatić iz Edukativnog centra, koja je mnogo pomogla talentom, iskustvom i posvećenošću projektu.
U okviru multimedijalnog programa prikazan je kratki film o žuki. Kreativne žene Bara najavljuju da je ovo tek prvi korak. U planu je i radionica na kojoj će zainteresovane Baranke moći da nauče kako se žuka nekada prerađivala i koristila, ali i kako može da se koristi danas.
Takođe, planiraju da uspostave kontakte sa ženama koje se sličnim aktivnostima bave u zemljama u okruženju, da zajedno rade na prekograničnoj saradnji čiji zaštitni znak će biti žuka.D.S.
