Vojska Crne Gore ima 200 pripadnika koji se po potrebi mogu uključiti u gašenje požara, od kojih je 50 operativno u svakom trenutku, ali im nedostaje lična zaštitna oprema za te aktivnosti. To je konstatovano u Izvještaju o stanju sistema zaštite i spasavanja, a precizira se da nije bolja situacija ni u nekim vatrogasnim stanicama, pa tako u nekoliko službi za zaštitu i spasavanje u opštinama Plav, Šavnik, Andrijevica, Petnjica, Kolašin i Rožaje nedostaje lična i kolektivna oprema za kvalitetan odgovor na pojedine hazarde, prije svega požare u zatvorenim prostorima, tehničke intervencije prilikom saobraćajnih udesa, poplave, zemljotres i slično.

– Objekti u kojima su smještene službe zaštite i spasavanja u: Podgorici, Baru, Ulcinju, Plužinama, Plavu, Herceg Novom, Cetinju, Bijelom Polju, Šavniku, Andrijevici, Žabljaku, Beranama, Mojkovcu, Danilovgradu i Gusinju u značajnoj mjeri ispunjavaju neophodne uslove za smještaj pripadnika i tehnike službi zaštite i spasavanja, za razliku od objekata službi zaštite i spasavanja: u Kotoru, Petnjici, Budvi, Nikšiću, Pljevljima, Rožajama,Tivtu, i Kolašinu, gdje to pitanje nije još uvijek adekvatno riješeno – ukazuje se u izvještaju.

Vatrogasci navode da uskoro počinje požarna sezona, te očekuju da se umjesto aplauza i divljenja kako se bore sa vatrenim stihijama, svi sjete da ne treba da pale vatru na otvorenom i da im država i opštine obezbijede potrebnu opremu da bi se živi vratili sa intervencija. Prema riječima Ratka Pejovića iz Strukovnog odbora vatrogasaca-spasilaca nedostatci u službama zaštite su evidentni i to se mora mijenjatio hitno.

– Nekoliko puta sam rekao, nama ne trebaju aplauzi i divljenje, nego samo mogućnost da radimo svoj posao kako treba i da budemo zaštićeni. Pogledajte nekad kako nam vatrogasci idu na teren, sa čim oni idu na vatru. Maltene goloruki, ta oprema ili je loša ili je nema. To destimuliše mlade ljude da budu vatrogasci, jer vide da je taj posao rizičan, nedovoljno plaćen i sjete te se tek kada se desi neka kataklizma. Sada imamo situaciju da vatrogasci na sjeveru kupuju zaštitnu opremu, a to je vrlo skupo i to treba da obezbijedi služba u kojoj rade – ukazuje Pejović.

On navodi da postoje pomaci u određenim službama zaštite, ali da to nije dovoljno.

– Problemi se u službama zaštite i spasavanja najčešće rješavaju kroz donacije, a to često nije dovoljno i to treba država da riješi – kaže Pejović.

Prema ocjeni Predraga Milikića, problemi u službama zaštite su konstanti, iako se često skreće pažnja na njih.

– Vatrogasac svaki put kada izađe na teren rizikuje život. Mislim da toga nije svjesan veliki broj građana, ali ni istitucija. Nas neke strukture u opštinama gledaju kao višak, što je nedopustivo. Eto u Andrijevici imamo devet vatrogasaca, koji treba da pokriju svaki dan 24 sata. Neke opštine nemaju više od jednog vozila. Pa kako da se adekvatno odgovori na izazove i probleme. O zaštitnoj opremi da ne govorimo, ne treba se prema vatrogascu odnositi kao potrošnom materijalu – ističe Milikić.

M.S.

---

Lani bez većih intervencija
U Crnoj Gori tokom ljeta 2020. godine nije bilo većih požara tako da je sezona prošla bez većih intervencija i angažovanja sistema zaštite i spasavanja. U slučajevima kada su požari prevazilazili kapacitete opštinskih službi zaštite i spasavanja angažovana je Avio-helikopterska jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova.
– Ova jednica, tokom 2020. godine, gasila je požare na sledećim lokacijama: Ulcinj, Radovče, Smokovac, Žabljak Crnojevića, Kuči, Bratonožići, Rijeka Crnojevića, Krusi, Gluhi Do, Valdanos, Lisac, Virpazar, Karaburško Polje, Skadarsko jezero, Krnjice, Garač, Buronje, Velje Brdo, Ponari, Šteke, Lekići, Međuriječje, Pljevlja, Studeno, Verušai Morakovo – navodi se u prošlogodišnjem izvještaju ministarstva.