-Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ

28. maja car Fjodor je poslao Maksimu Stroganovu gramatu u Čusovu sa obavještenjem o opasnosti i naređenjem da preduzme sve mjere predostrožnosti protiv izazivača požara. Slična pisma su najvjerovatnije bila poslana i u nekoliko drugih gradova.

Na taj način se Vlada sukobila sa dvije pojave izdajničkog djelovanja Nagoja, sa otvorenom pobunom u Ugliču i požarima ili pokušajima paljenja u Moskvi i drugim gradovima.

2. juna Komisija je dostavila caru svoj izvještaj, car je izvještaj proslijedio patrijarhu i Savjetu episkopa. Episkopi su konstatovali da je smrt carevića božije djelo, a Mihail Nagoja i niže plemstvo Ugliča su krivi za nevino prolivenu krv i zaslužuju kaznu. Izbor kazne su ostavili svjetovnim vlastima.

Dimitrijevu majku, caricu Mariju, zamonašili su pod imenom Marfa, nju su poslali u manastir blizu Beloozera. Nikoga od Nagoja nijesu osudili na smrtnu kaznu. Trojicu njih (Mihaila Fjodoroviča, njegovog oca Fjodora Fjodoroviča i Mihailovog brata od strica Andreja Aleksandroviča) protjerali su u najdalje gradove od Moskve i utamničili. Njihovu imovinu su konfiskovali. Očigledno, i Afanasije Aleksandrovič je kažnjen istom kaznom.

Neposlušne kmetove iz Ugliča, koji su aktivno učestvovali u pobuni, prognali su u Sibir da naseljavaju nedavno osnovani grad Pelin. U ovom slučaju kažnjavanje je korišćeno za projekat kolonozicije Sibira.

Ugušivši pobunu Nagoja, moskovska Vlada je morala da preduzme neophodne mjere za zaštitu od najezde krimskog hana Kazi-Gireja. Tatare su podržavali Nogajci (koji su tada živjeli na Sjevernom Kavkazu između Kubanja i njižnjeg Dona).

Istovremeno su očekivali i napad Šveđana sa sjevera, pa je veliki dio ruskih jedinica bilo potrebno zadržati tamo. Budući da su oružane snage Rusa na taj način bile razdvojene na dva fronta, armija, koja se suprostavljala Kazi-Gireju, bila je malobrojna da bi se sudarila sa Tatarima na otvorenom prostoru.

Vlada je odlučila da locira izvidnicu u Serpuhovo i utvrdi prilaze Moskvi. Na nedavno završenim zidovima, koji su opasivali glavni dio grada, postavili su topove. Da bi zaštitili predgrađa, oni su podigli zaštite od drveta oko njih. Da bi spriječili prodiranje Tatara s juga preko Zamoskvorečja prema Kremlju, napravili su kulu od drveta na točkovima i opremili je lakim poljskim topovima.

Car Fjodor je postavio za prvog vojvodu Velikog puka kneza Fjodora Mstislavskog, a za drugog – Borisa Godunova. Pored toga, pod njihovu komandu su stavili vojni Savjet od pet vojnih načelnika, uključujući i Bogdana Beljskog. Faktički je Boris Godunov bio glavnokomandujući Savjeta, a glavni vojni ekspert je bio Bogdan Beljski.

Za vrijeme napetog iščekivanja tatarske najezde, car Fjodor i patrijarh Jov su pozvali narod da se moli pred ikonom Majke Božije, a takođe pred ikonom Svetog Sergija.

4. jula han i njegovi Tatari su došli pod Moskvu. Njih su dočekali topovski plotuni sa gradskih zidina i kula. Na oštrom zavoju rijeke Moskve Rusi su, pod zaštitom pokretne kule, odbili sve napade Tatara.

Tatari nijesu ni pretpostavljali da je Moskva tako dobro utvrđena i nijesu očekivali da će se susresti sa tako jakim otporom. Ne uspjevši da zauzmu Moskvu na juriš sa jednim naletom i pretrpjevši velike gubitke, oni su pali duhom. Osim toga, preko svojih špijuna saznali su da se prema Moskvi kreću dodatne ruske jedinice. U toku noći han je naredio da se izvrši povlačenje jedinica. Ruska konjica ih je tjerala do same Oke. Moskva je bila spasena.

To je bio poslednji veći napad krimskih Tatara za vrijeme Fjodorovog carovanja.

16. maja 1595. godine Moskva i Švedska su potpisale ugovor „o vječnom miru“.


(Nastaviće se)

---