Uvođenjem poslovne i poreske tajne, bez ikakve kontrole i mogućnosti da drugostepeni organ utiče na rješenja koja se pozivaju na te razloge prilikom odbijanja zahtjeva za slobodan pristup informacijama, otvoren je prostor za brojne zloupotrebe, što je postala i praksa, a ne izuzetak, navodi u razgovoru za „Dan” ekspert za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup infomacijama Radenko Lacmanović, ukazujući na manjkavosti Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

– Sada smo faktički u situaciji da je lakše skinuti oznaku tajnosti sa nekog dokumenta, nego poslovnu tajnu. Prosto rečeno, u slučaju oznake tajnosti odmah idete na Upravni sud, a kada je u pitanju poslovna tajna žalite se drugostepenom organu koji vam u suštini teško može pomoći, ako ne postoji volja za tako nešto. Podsjećam da smo skoro čitali da je poslovna tajna ko je, na osnovu koje odluke i sa kojeg računa uplatio milionska sredstva na račun banke koja je u vlasništvu predsjednikovog brata, dobijena iz Abu Dabi fonda. Građanima ostaje samo da razmišljaju šta je još sve poslovna tajna. Takođe, ukidanjem obaveze drugostepenom organu da meritorno odluči po žalbi dodatno je obesmislilo kontrolu vlasti kroz sistem slobodnog pristupa informacijama. Pokazalo se i u ovom slučaju da je tačna ona narodna da obično niko ne radi ono što ne mora, pa ni Savjet Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Posebno su problematične presude Upravnog suda, pa i Vrhovnog u kojima se navodi da se treba vjerovati prvostepenom organu kada tvrdi da ne posjeduje traženu informaciju – navodi Lacmanović.

Očekuje da će i novoformirani Savjet za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije inicirati promjene u ovoj oblasti.

– Jasno je da je prethodna vlast uradila sve kako bi zatrla tragove svojim nepočinstvima. Na ruku im ide i prilično složena procedura smjene njihovih kadrova bez čega nema ni demontiranja poraženog sistema. Razumijem da u prilično složenim situacijama poput komplikovanog, ali ipak mogućeg, načina smjene prvih ljudi u specijalnom tužilaštvu treba voditi računa da ono što je brzo ne bude i kuso, ali kada je u pitanju uređenje postupka za slobodan pristup informacijama, uvjeren sam da to može da ide mnogo brže i efikasnije– ističe Lacmanović.

Govoreći o biračkom spisku, Lacmanović dodaje i da ne vjeruje da više postoje razlozi da on bude nepremostiv problem.

– Mišljenja koje je ranije dala Agencija u kojoj sam radio, a čiji sam bio autor, današnja opozicija je deklarativno podržavala, a prema istima se odnosila kao prema švedskom stolu, pa od njih uzimala samo šta joj odgovara. Današnja vlast se plašila da neće imati pristup vjerodostojnom spisku, pa samim tim neće moći ni valjano da ga kontroliše. Opoziciji više nije od koristi da se u biračkom spisku nalaze fantom birači ili oni koji su zbog odlaska iz Crne Gore suštinski izgubili pravo glasa, jer ne ispunjavaju rezidencijalni uslov. Vlastima je u interesu da birački spisak bude tačan, potpun i ažuran – kazao je Lacmanović.

M.D.S.

---

Može biti više štete nego koristi
Kada je riječ o video-nadzoru na granicama sa Hrvatskom i Albanijom, Lacmanović ističe da je dobro što video-nadzor nije dugo radio.
– Bojim se da sam dosadio stalnom pričom da video-nadzor mora biti postavljen samo u opravdanim uslovima i pod jasnom kontrolom, jer u suprotnom od njega može biti više štete no koristi. Nadzorni organ bi nam morao pružiti odgovore na pitanja koja se otvaraju da li je zaista firma koja se pominje imala pristup sistemu video-nadzora, postoje li tragovi da je istom pristupano, kada, u kojem obimu, te je li to iko registrovao u rukovaocu ove zbirke ličnih podataka. Koji je obim bio pokriven video-nadzorom i koji su se podaci prikupljali na taj način, koliko su se isti čuvali, jesu li izuzimani, po čijem nalogu i u koje svrhe? Zbog toga se mora utvrditi istina, i puna odgovornost. Takođe Agencija mora da utvrdi da li je instalirani sistem imao odgovarajuće mjere zaštite – zaključio je Lacmanović.