Godina 2020. za našu sagovornicu, književnicu
Ljiljanu Šarac bila je prepuna izazova i iskušenja. U njoj se, kaže našla na raskrsnici kao u pjesmi Đure Jakšića „Staze” koja kaže „Dve preda mnom staze stoje...”
– Jedna je nudila sigurnost, uhodani ritam, izvjesnost, lagodnost, zlatnu sredinu i komfor, dok je druga bila izazov i poziv na promjenu s neizvjesnim ishodom. Odluka je donosila jedno kajanje, kao u priči o tamnom vilajetu. Izabrala sam drugu stazu! Uz prijateljski stisak ruke otišla sam iz stare izdavačke kuće uputila se u neizvjesno. Poslije šest objavljenih romana, desetine hiljada prodatih primjeraka, odličnih kritika i reakcija čitalaca, odlučila sam da pokušam da ostvarim veliku želju – pokucala sam na vrata Izdavačke kuće „Laguna”. Čekanje nije predugo trajalo, inače mi se čini da bih osijedila kao Tale u onoj partizanskoj seriji! Uslijedilo je potpisivanje ugovora o štampanju mog sedmog, a za „Lagunu” prvog romana.Usledilo je potpisivanje ugovora o štampanju mog sedmog, a za Lagunu prvog romana. Čekam da se pojavi na proljeće 2021, a osjećaj lebdjenja, lelujanja, slatke opijenosti bez pića, me ne napušta - kaže Ljiljana Šarac za „Dan”.
•
Vaš roman „Zlatna žila” slovio je za jednu od najčitanijih knjiga na srpskom jeziku u godini za nama. Na čemu trenutno radite? Pišete li novu knjigu?– Otkako mi je objavljen prvi roman „Opet sam te sanjao” ja neprekidno pišem. Nije to uvijek sjedenje za laptopom, ponekad je to faza prikupljanja građe, iščitavanja literature ili prigodne lektire, promišljanja, konsultovanja, analize, pravljenja grube skice... Znači, uvijek je nešto. Početna ideja je kao grudva koja se zakotrlja niz padinu. Do romana ona naraste u pravu lavinu. Tako da i sada radim na novom rukopisu. Čini mi se, što duže pišem, to dalje sežem u našu prošlost. Trenutno obitavam u srpskoj županiji s kraja 12. vijeka. Uzbudljivo je i izazovno to rekonstruisanje načina života, kako običnog svijeta, tako i pripadnika vladarske kuće... U svakom slučaju, meni to skreće misli, puni baterije i daje smisao ovim poprilično sumornim danima, jer pisanje je kao katapult, izbaci vas iz svakodnevice i povede u posve nove svjetove.
•
Ovo je prilika da nam otkrijete dio tajne Vašeg novog romana…– Sredinom 2020. potisala sam ugovor sa IK „Laguna” za novi istorijski roman pod naslovom „Đurđevim stopama”. S obzirom da sam Smederevka, u moj genetski kod kao da je upisana priča o Brankovićima. Prvi sam pisala o Irini Kantakuzin Branković, a sada sam se pozabavila drugim likom sa porodičnog portreta – despotom Đurđem Brankovićem. Kada sam počela da slijedim trag srpskog despota koji je bio i voljen i osporavan i prozivan i priznavan, znala sam da sam sebi zadala jedan izuzetno zahtjevan zadatak, možda najozbiljniji i najteži do sada. Pokušala sam da odgovorim na brojna pitanja: ko je bio Đurađ? Je li ponio dio prokletstva svoga oca Vuka Brankovića? Da li je morao da zida dvor u ta teška vremena? Šta je kao gospodar time dobio, a šta izgubio? Kakav je otac bio? Da li je odgovoran za oslijepljenje sinova i nesrećne brakove svojih kćeri? Na koji se način batrgao ispod čekića sa sjevera i nakovnja sa juga, između kojih se u tom istorijskom trenutku našao?...Ukoliko je bilo ko od vas postavio sebi neko slično pitanje, onda će „Đurđeve stope” biti pravo štivo za vas! Tako Brankovići dva puta bivaju moja ulaznica u izdavačku kuću! „Opet sam te sanjao” i „Đurđevim stopama” postaju romani rađeni po sličnoj „mustri” (šemi). U „Đurđevim stopama” s jedne strane slijedimo Đurđa i radnju koja se odvija u 15. vijeku, a s druge priču glavne junakinje Ksenije u našem vremenu. Čitalac će, slijedeći priču, krenuti na brojna putovanja: od Beograda, Grocke, Smedereva do Dubrovnik, a i Istambula...
M. MILOSAVLjEVIĆ
Neka se priča širi...•
Čini mi se da Vam planova i inspiracije ne nedostaje?– Sa svakim napisanim i objavljenim romanom postaje snažnija i moja želja da nastavim dalje, nudeći čitaocima još zanimljivije priče. Moj moto i jeste - neka se priča širi! Pomažem joj da stigne što dalje prilozima na mom sajtu, Fejsbuk i Instagram stranici. U mojoj spisateljskoj kuhinji vazda se nešto krčka.
)){kind=small}
