PLjEVLjA – Da se u Pljevljima ne poštuju osnovna pravila poslovanja kad je riječ o evropskim standardima u zaštiti životne sredine, vidi se i po činjenici da eksploataciju uglja ne prati razvoj građevinske industrije. Odlagalište laporca Jagnjilo i odlagalište pepela i šljake Maljevac, kao i mnoge druge, koje se u Pljevljima popularno nazivaju „kipe”, znatno ugrožavaju životnu sredinu i stvaraju ekološke probleme. Sve priče o navodnoj pratećoj građevinskoj industriji dosad su ostale samo u obećanjima.

-Što se tiče razvoja građevinske industrije, kao čovjek koji se bavi zaštitom životne sredine, podržavam razvoj industrije koja bi pomogla da otpad koji se stvara bude prerađen i uklonjen. Naravno, nikako ne podržavam industriju koja će stvarati novi industrijski otpad, kazao je predsjednik Sportskog- ribolovačkog kluba „Lipljen” Vaso Knežević.

Prema njegovim riječima, uklanjanjem deponija stvorili bi se uslovi za bolju zaštitu pljevaljskih vodotokova. Takvi poslovi bi olakšali i SRK „Lipljen”.

-Pored zaštite životne sredine, razvoj građevinske industrije bi omogućio i ekonomski razvoj što je jako bitno za pljevaljsku sredinu, kazao je Knežević.

-Da je prethodna DPS vlast imala strateški pristup u odnosu na razvoj Pljevalja, danas bi se naš grad mogao pohvaliti i s nekoliko fabrika građevinskog materijala. Takvi pokušaji su se samo stidljivo provlačili u različitim planovima i strategijama, ali nikada nisu ugledali svjetlost dana, tvrdi šef Odborničkog kluba Demokrata u lokalnom parlamentu Nikola Rovčanin.

On je istakao da praksa savremenih država pokazuje da u mjestima gdje postoji rudnik uglja rudarstvo prati i proizvodnja građevinskog materijala.

-To je opravdano kako sa ekološkog, tako i sa ekonomskog aspekta. Pljevlja su prije dolaska DPS-a na vlast imala i cementaru i ciglanu, što je samo potvrda da takve djelatnosti mogu i moraju naći svoje mjesto u privrednom sistemu grada, kazao je Rovčanin.

Kako je istakao, uz odabir adekvatnih investitora, saradnju s međunarodnim partnerima, jasan pravac razvoja i adekvatnu infrastrukturna ulaganja, može se doći do novih fabrika u Pljevljima. On isključivo misli na fabriku cementa, fabriku cigle i kreča.

-To je prije svega potreba i ekologije i ekonomije grada. Na taj način bi se sadašnji otpad pretvarao u proizvod, a više od 1.000 građana dobilo bi posao, dok bi država i Opština prihodovale milione eura na godišnjem nivou, kazao je Rovčanin i objasnio da Crna Gora godišnje uveze cementa u vridnosti oko 40 miliona eura, da se ne govori o drugim vrstama građevinskog materijala.

Kada je u pitanju razvoj građevinske industrije, iz Elektroprivrede tvrde da će se nova šansa za te poslove stvoriti nakon ekološke rekonstrukcije Termoelektrane, koja treba da počne u martu i čiji se završetak planira nakon godinu dana.

B. Je.

---

Prošlog vijeka proizvodnja cvjetala
Tokom prošlog vijeka u Pljevljima je ozbiljno pokrenut razvoj građevinske industrije koji se oslanjao na rad Rudnika uglja i Termoelektrane. Prvo je pedesetih godina prošlog vijeka sagređena Ciglana, koja je kao gorivo za svoje peći koristila ugalj. Tadašnji planovi su bili da se proizvodnja crijepa, ciglanih blokova i pune cigle dopuni proizvodnjom drugih proizvoda, a da se sirovina koristi iz otkrivke uglja. Posebno su takvi planovi bili vezani za eksploataciju uglja u selu Maoče. Ciglana je u sklopu preduzeća „Građevinar” 2007. godine prodata „Vektri”. Ova kompanija, uz obećanje izgradnje nove, porušila je Ciglanu. Naravno nova ciglana nikada nije izgrađena, a danas se na toj lokaciji nalazi veliki parking „Vektre Jakić”.
Kada je u pitanju Cementara, ona je veoma uspješno radila osamdesetih godina prošlog vijeka, ali zbog zastarele tehnologije i velikog zagađenja, morala se ugasiti. Objekat je porušen prilikom eksploatacije uglja.