-Piše: SLOBODAN LAZOVIĆ

Svečanosti otvaranja spomen-parka Crna Gora u Sidneju prisustvovale su brojne istaknute ličnosti australijskog političkog života. Pored ostalih, dva člana Federalnog parlamenta Australije, Kris Hejs i Lari Ferguson, i dva člana Parlamenta Novog Južnog Velsa, Nikola Lalić i Pol Linč.

Odazivajući se našem pozivu, svečanosti je prisustvovao i generalni konzul Republike Srbije Branko Radošević, a prigodne besjede su održali svi oni koji su iz ruku naših vrijednih mladih aktivista Duške Jokanović, Maje Jovanović i Gordane Papić primili naše zahvalnice, kao i Pol Linč, kojem je zlatni medaljon sa Njegoševim likom uručio Mitar Đurišić, sekretar našeg Društva. A nakon ceremonije otvaranja, tokom druženja uz bogatu zakusku svoje utiske i zadovoljstvo su javno izrazili i svi članovi parlamenta, kao i generalni konzul Republike Srbije.

Naravno, o ovom događaju i velikom uspjehu smo obavijestili i naš Centar za iseljenike u Crnoj Gori, poslali im i televizijske snimke, a oni su to vrlo korektno odmah proslijedili nacionalnom javnom servisu, Radio-televiziji Crne Gore koja je emitovala prilog.

Istine radi, bilo je i određenih, ne baš dobronamjernih, pomalom i politikantski prigovora, zašto nijesu istaknute zastave, zašto nijesu svirane himne, ali ja kod nas prevagnulo mišljenje da je najveća i najvažnija zastava svakog udruženja i svih njihovih aktivista, posebno u tuđini, ispravan, rodoljubiv i patriotizmom a ne politikantstvom i partijskim interesima obojen rad.

Za kraj ove priče, mislim da bi bila velika nepravda ne istaći primjer čovjeka, čiji gest može i treba da posluži za nauk svima onima koji su pokušavali da svojim neumjesnim komentarima omalovaže ovu našu zajedničku stvar. To je Daro Pekić sa Vranjine na Skadarskom jezeru.

Iako teško i neizlječivo obolio, ovaj plemeniti čovjek je do poslednjeg daha brinuo da li će ova naša plemenita i tako značajna ideja uspjeti i starao se da ne izostane i ne da prilog, ne učini doprinos da to uspije.

Poznavao sam ga mnogo prije moga dolaska u Australiju. On je došao neku godinu prije mene i moje porodice. Bio je to vrlo miran i plemenit čovjek i ovdje smo se poslije često posjećivali. A onda se teško razbolio i bilo je vrlo primjetno kako nestaje. Ipak, nikad nije propuštao da i u takvom stanju ne upita ima li šta novo oko parka, a njegovom oduševljenju nije bilo kraja kada sam kazao da je sve gotovo i kada sam mu pokazao spomen-ploču na kojoj će, pored imena napisanog i ćirilicom i latinicom, stajati i mapa Crne Gore. Odmah je pripitao da li je njegova supruga već dala novac kao učešće njihove porodice u ovoj akciji. Pokušao sam da ga odvratim od toga jer sam vidio da su mu izbrojani dani, ali nije htio ni da čuje.

A onda se desilo da baš tog dana dok sam bio u posjeti kod njega dobijem telefonom poziv iz opštine da usaglasimo datum otvaranja parka. Bila je to prva polovina januara 2013. godine, a svečanost smo, kao što je već rečeno zakazali za subotu, 2. marta.

– E milo mi je i srećan sam što sam baš ja prvi čuo tu radosnu vijest, ma ja sigurno neću biti toga dana tamo – rekao je sjetno.

Deset dana poslije ovog našeg i susreta i razgovora vječno je počinuo Daro Pekić sa Vranjine, dobri i plemeniti čovjek, primjer poštenja i ljubavi prema starom, rodnom kraju, primjer svima kako bi trebalo poštovati i cijeniti rad poput ove akcije KUD „Njegoš“ iz Sidneja koji nije bio motivisan nikakvim ličnim prestižom, nego pravim i jedino opštim interesom za sve nas sa onih prostora.

(Kraj)

---

Oni su iznijeli glavni teret
Na kraju evo i imena onih koji su se najviše istakli i založili i radom i donacijama da ovaj veliki i značajni poduhvat uspije. Prvo oni kojih više nema među živima: Banjaš Bajević, Nikola Bogojević, Spasoje Đurašević, Boro Jovanović, Daro Pekić i Mirko Popović.
Slijede živi: Ratko Anđelić, Novica Vujačić, Ilija Vujović, Radmila Garović, Biljana Gvozdenović, Mašan Drakulović, Lovro Đokvučić, Veljko Đuranović, Savo Đurašević, Zoran i Spasoje Đurišić, Đuzepe Zinghini, Rade Jovović, Milorad Jokanović, Duško Kaluđerović, Branimir Knežević, Boro i Čedo Kovačević, Vujadin Lazović, Branislav,Tomislav i Tomo – Tetak Medojević, Gruban Papić, Branko Perišić, Vlado, Đoko i Filip Popović, Stojan Radić, Vojo Stanišić, Veselin Smolović, Srećko Tomanović i Đuro Cerović.