-Piše: SLOBODAN LAZOVIĆ

Gospođa Džudi Pak, predsjednica Komisije za imenovanje ulica i parkova u sidnejskoj opštini Liverpul, zaista je održala rije: već početkom februara 2010. godine dobio sam od nje pisano obavještenje u kojem je bila i mapa, odnosno ucrtana lokacija budućeg Montenegro parka – da je to odluka donijeta na upravo završenom sastanku Komisije za imenovanje ulica, trgova i parkova.
U pismu je dalje stajalo da će taj predlog komisije biti dat na glasanje gradskom parlamentu 15. februara. Pozvao sam je, naravno, odmah da joj zahvalim, a ona je ponovila uvjerenje da će parlament prihvatiti ovaj predlog, jer se, kako je rekla, još nije desilo da se poništi neki predlog komisije.

Da budem iskren, mojoj sreći i zadovoljstvu nije bilo kraja pa sam se potrudio da to objelodanim i malo širem krugu naših ljudi. A evo zašto.

Ta 2010. godina je bila jubilarna godina Opštine Liverpul. U oktobru je bilo planirano da opština proslavi 200 godina postojanja, pa sam mislio da se sa tom proslavom i mi kao doseljenici predstavimo malo na većoj pozornici otvaranjem prvog crnogorskog geografskog obilježja na ovom kontinentu, da ime „Balkanske Princeze” i njenih doseljenika ovdje bude pomenuto u vrijeme tog velikog jubileja multietničkog Liverpula, pa i Sidneja i Australije.

Vjerovao sam da je stvar sto posto pozitivno završena, iako je trebalo da čekam taj 15. februar. Tu našu novu aktivnost sam javio našoj ovdašnjoj štampi i stavio na znanje široj javnosti. Imao sam razlog više da vjerujem da je sve gotovo tim prije što sam uz pismeno obavještenje dobio i mapu sa lokacijom gdje se nalazi naš Montenegro – Crna Gora park. Bilo je to prvorazredno iznenađenje, jer je do tada o toj našoj aktivnosti znalo tek nekoliko naših ljudi iz najužeg kruga, najtješnje vezanih za Društvo „Njegoš“.

Očekujući da će se sve završiti u toku 2010. godine, u kojoj je pripremana i proslava velikog jubileja, odnosno proslava 200 godina Opštine Liverpul, smatrali smo da je normalno da o tome obavijestimo i naš stari kraj. Uputili smo pismo Ministarstvu spoljnih poslova Crne Gore sa molbom da i oni, po mogućnosti, stanu iza ove akcije. Uskoro je stigao pozitivan odgovor.

Ostalo je tako da čekamo taj datum 15. februar, no kada je došao, došlo je i trenutno razočarenje. Ispostavilo se da sam se ja malo istrčao sa uvjerenjem da je sve gotovo i prerano poradovao. Vijest da predlog komisije nije prošao, nije mi javila gospođa Pak, nego lično gospodin Pol Linč. Kad me pozvao telefonom i kazao šta se desilo, u prvi mah sam pomislio da se on to šali sa mnom.

Tražeći razloge za takvu odluku parlamenta, doznao sam da je, izgleda, tako postupljeno upravo zbog gospodina Pola Linča. Navodno, saznalo se da je Linč, poslanik Parlamenta Novog Južnog Velsa za Liverpul, kao laburista uključen i zainteresovan za ovaj predmet, pa su Liberali i Nezavisni kao većina u parlamentu nadglasali manjinu Laburista.

Gospoda koja su učestvovala u glasanju za ovakvu odluku, zaista neubjedljivo i prljavo su pokušali da demantuju i opravdaju se tvrdeći „da u pitanju nije bilo angažovanja gospodina Linča, već da je tu učinjeno stoga što je to ranije već bilo obećano porodici Šerović”.

To je, naravno, bila notorna neistina. Ispalo je da smo mi ovom prilikom upali između dvije vatre žestokih političkih igara, inicirane od strane članova Liberalne partije i „Nezavisnih” vijećnika opštine, protiv članova Laburističke partije.

Ovo je zaista bio pravi šok za sve one koji su bili upoznati sa ovom akcijom, a kojih već nije bio mali broj. Lično sam bio pogođen najviše zato što sam poslao vijest Ministarstvu spoljnih poslova Crne Gore i ispao neozbiljan. Zato sam odmah javio da se sve odlaže i ništa ne preduzima do daljnjeg, do novih, nadamo se, boljih vijesti.


(Nastaviće se)

---