PLAV – „Murina, raskrsnica nade/ i zov za bratska pomirenja/ ovdje su gore i livade/ zapamtile priču za pokoljenja.“ Ovako je pjesnik pjevao o Mirini nakon što je 1999. godine doživjela bombardovanje NATO-a, kada se centar ove varošice, uz pogibiju šest civila, našao u ruševinama. Dvije decenije nakon toga mještani ističu da je Murina i dalje raskrsnica nade za neko bolje sjutra, s obzrom na to, kako ističu, da se ovo područje iz godine u godinu suočava sa sveukupnom razvojnom stagnacijom i drastičnim odlivom lokalnog stanovništva. Podsjećajući da Murina, zajedno sa selima Gornja Ržanica, Mašnica i Pepiće, ima status mjesne zajednice, mještani tvrde da je država prema ovom području, kao sastavnom dijelu plavske opštine, decenijama imala maćehinski odnos. Ističu da je to glavni razlog što ovaj kraj trenutno naseljavaju uglavnom staračka domaćinstva i što mladi ljudi napuštaju svoj zavičaj u potraži za golom egzistencijom.

– Dovoljno je reći da je osnovna škola u Murini sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici ove godine upisala svega 12 prvaka i shvatiti da ovi krajevi polako ostaju pusti. Ovdje se nekada upisivalo preko sto đaka prvaka. Takođe, na području Murine sada sigurno nema više od 500 stanovnika, dok je tu nekad živjelo preko dvije hiljade žitelja. Kud god se okrenete naići ćete na zaključana kućna vrata. No, tome se ne treba čuditi, jer su svih ovih godina sve važne razvojne investicije mimoilazile ovaj kraj, kao da naši ljudi nemaju pravo na život. Ovdje decenijama nije niša urađeno sem što je nekadašnja Savezna država, nakon bombardovanja, podigla spomenik nevinim žrtvama, i uz popravku oštećenog mosta adaptirala jednu zgradu. Doduše, dobili smo i kružni tok u centru varoši, oko koga se godinama vrtimo čekajući neko bolje sjutra. A tog boljeg sjutra nema, jer, između ostalog, u posledenjih četiri godine od pet miliona eura uloženih u plavsku opštinu Murina nije dobila nijedan cent – navodi mještanin Milonja Grozdanić.

U Murini je nekada uspješno radio pogon fabrike „Titeks“ upošljavajući u dvije smjene preko 350 radnika. Radila je i poljoprivredna zadruga u kojoj je bilo zaposleno tridesetak radnika. Imali su Murinjani i brojne prodavnice, hotel, pekaru, mesaru, otkupni centar i štošta drugo što je upotpunjavalo živu sliku ovoga kraja. Sad od toga nema ništa, sem jedne prodavnice i nekoliko malih kafana.

– „Titeks“ se preselio u prošlost, kao i Šumski kombinat u Plavu gdje su brojni mještani zarađivali plate. Sličnu sudbinu je doživjela i ovdašnja zadruga, tako da radna mjesta postoje samo u planovima onih koji su decenijama obećavali da za Murinu dolaze bolji dani. A čim narod nema gdje da radi prirodno je da odlazi. No, ipak hoćemo da se nadamo da će se država konačno sjetiti Murine i da je neće, kao do sada, zaobilaziti u širokom luku kad su razvojni projekti u pitanju – istakao je mještanin Nebojša Katić.

Navode Murinjani da seoski vodovod već tri decenije čeka neophodnu rekonstrukciju i da brojni priključni putevi iziskuju detaljnu sanaciju. Poručuju da bi Murina, u okviru podsticajnih mjera za razvoj sjevernog regiona, trebalo da zauzme centralno mjesto, između ostalog, zbog velike štete koju je pretrpjela prilikom NATO bombardovanja i izuzetne žrtve koju je prinijela oltaru slobode.

D. Jovović

---

Proizvodni pogoni šansa za razvoj
Murina se nalazi na devetom kilometru od izvora Lima iz Plavskog jezera, na raskrsnici puteva za Andrijevicu, Peć i Plav. Na 850 metara nadmorske visine, okružena je plodnim oranicama, voćnjacima, prelijepim planinskim masivima i netaknutom prirodom. Mještani navode da ti resursi daju dobre preduslove za razvoj i instaliranje proizvodnih pogona i turističkih kapaciteta.

– Šansu razvoja Murina treba tražiti u adekvatnom iskorišćavanju prirodnih potencijala, stim što bi se državne šume stavile u funkciju razvoja lokalne zajednice, a ne kao do sada u funkciju bogaćenja privilegovanih koncesionara. Ujedno, uz forsiranje proizviodnje zdrave hrane, treba otvoriti otkupne centre gdje bi mještani mogli da plasiraju svoje tržne viškove, ali i šumske plodove i ljekobilje sa čim obiluju naši krajevi. Poseban akcenat treba staviti na punu valorizaciju turističkih resursa koji zasigurno pomjeraju granice običnog zadovoljstva – naglašava Milonja Grozdanić.



”Ipak, hoćemo da se nadamo da će se država konačno sjetiti Murina i da je neće, kao dosad, zaobilaziti u širokom luku kada su razvojni projekti u pitanju, navodi Nebojša Katić