-Piše: DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ

Film „Andrej Rubljov” je remek-djelo, ne samo po snazi svoje opservacije, po izvanredno uvjerljivoj i dinamičnoj vizuelnoj plastici već i po senzilibitetu, angažovanju na emocionalnom i misaonom planu, unutrašnjoj motivaciji, idejama i smislu koji proističe iz svakog kadra. To je film iza koga stoji veliko znanje, sigurnost, poznavanje filmskog jezika i vjerovanje da može da se kroz njega postigne i više nego što i sami naslućujemo. U okviru umjetničkog doživljaja i za razvoj savremenog filmskog izraza „Andrej Rubljov” prestavlja zvijezdu vodilju. Tarkovski je u ovom filmu uspio da svoje misli i osjećanja o ovoj velikoj temi znalački i do kraja prenese na filmsku traku. „Umjetničko djelo je utoliko veće ukoliko je dublje skrivena u njemu ideja koju izražava. I ja sam izabrao taj put. Potrudio sam se da sakrijem svoju misao u ambijent, u ličnost, u sukobe između njih. Možda se zbog toga istorija, ona čista i neposredna, u mom djelu rastvara u atmosferu vremena, a da se ipak ne gubi... Film je kao rijeka. Rubljov se ne žali na nepodnošljivu težinu svog života i svijeta koji je oko njega.Traži samo vjere, ljubavi i nade u ljudima svoga vremena. Izražava svoj sukob sa stvarnošću, ali na način koji nije neposredan, već aluzivan,i to je genijalno. Kroz svoj moralni ideal izražava nadu naroda, njegove težnje ka jedinstvu, bratstvu i ljubavi; sve ono što narodu nedostaje i što Rubljov osjeća da mu nedostaje. Kad sam pravio Rubljova trudio sam se da budem veoma čvrst i veoma strog, težeći nekoj olimpijskoj mirnoći, koja je za mene najveća vrlina rediteljske umjetnosti”. Ingmar Beragman je rekao: Kada sam upoznao prve filmove Tarkovskog, za mene je to bilo čudo. Našao sam se pred vratima sobe čiji mi je ključ nedostajao – sobe u kojoj se on osjećao savršeno prijatno. Tarkovski je za mene najveći jer je pružio kinematografiji – na svoj specifičan način – novi jezik koji mu omogućava da uhvati život kao san. Andrej Tarkovski bio je, ostaće i nesumnjivo će trajati u vremenu ne samo kao veliki svjetski reditelj-umjetnik već i kao mislilac vjere svoga doba. Njegovi hrišćanski pogledi, koji čine suštinu sadržaja svih njegovih filmskih djela, predstavljaju neprocjenjiv ulog u osmišljavanje vjeroučenja našeg Gospoda, koje, otkrivajući dubine njegove mudrosti, eliminiše samim tim i svaku mogućnost sumnje u neprolaznost njegovog značenja. Posmatrajući stvaralaštvo Andreja Tarkovskog u cjelini, mogućno je uočiti da je to kontinuirani proces razmišljanja o suštini božijeg svijeta, opravdanje za njegovu nužnost. Prirodno, Trakovskog najpre zanima njegov osnovni problem – problem postojanja Zla u svijetu, pretpostavke za njegovo dopuštanje od strane Gospoda Boga, granice njegovog prostiranja i načina njegovog savladavanja. Pod uticajima ova dva poslednja pitanja on režira film posvećen Andreju Rubljovu. U samoj osnovi filma leži duboka drama glavnog junaka koju čine mučna traganja za načinom ustanovljavanja carstva Božijeg na zemlji, savladavanja zla u svijetu.

Prema njegovoj početnoj zamisli, svarnost kao da se dijeli na dvije sfere: ruski narod kao nosilac Božje istine, Dobra, i, pritiskujući ga spolja drugojezična sredina, izvor Zla i patnje. Zlo, nesloga, lično koristoljublje, uzajamna mržnja između ljudi, predstavljaju podsticaj koji omogućava postojanje u njemu te sfere. U tom trenutku on je sklon da vidi narod kao čopor pasa koji se grizu zbog komada mesa. Tek na kraju filma, po Tarkovskom, Andrej Rubljov progleda i počinje da sagledava pravo stanje stvari. On je svjedok veličanstvene scene radosti kada narod dolazi u dodir sa Ljepotom i Dobrotom. Ljepota – to i jeste ostvareno, odnosno ostvarivano Dobro. Ljepota prema tome predstavlja hrišćanski moral. Na taj način narod koji reaguje na ljepotu, u svojoj duši nosi dvoslojnost, ne samo Zlo već i Dobro. Da bi se postiglo sveopšte dobro na zemlji, Andrej Rubljov dolazi do zaključaka, da je ljude neophodno učiti Dobru kroz posvećenost njemu i kroz ljepotu, i na taj način kroz moralni podvig. I na kraju filma mi osjećamo tu veliku spasonosnu po svijetu ljepotu, koju nije izveo, ali koju je osmislio Andrej Rubljov u svojoj ikoni Trojica.


(Nastaviće se)

---