Aromaterapeutkinja Mirjana Ćurčić Bojić, licencirana za organsku proizvodnju i preradu ljekovitog bilja, već osam godina uspješno vodi DOO „Miris bilja“, čije se plantaže samoniklog i kultivisanog rastinja nalaze na registrovanom poljoprivrednom gazdinstvu u selu Žeično na Pivskoj planini. Na imanju svojih predaka površine preko 80 hektara, na oko 2000 metara nadmorske visine, Mirjana nastavlja porodičnu tradiciju, razvijajući i usavršavajući recepturu svoga djeda doktora Boža Ćurčića, koji je studirao klasičnu i alternativnu medicinu u Petrogradu. Završila je Srednju medicinsku školu, upisala i višu, ali se onda posvetila praksi – učenju i istraživanju na terenu i uz podršku roditelja, brata Slobodana, supruga Ljubiše Bojića i 19-godišnjeg sina Andrije – spravljanju ljekovitih preparata i pomaganju ljudima koji traže lijek. Učila je od svojih roditelja – oca Tatomira, šumarskog inžinjera i majke Milosave, biologa, sa čije strane je takođe bilo nadriljekara u porodici, objedinjavajući njihova znanja i kroz sopstvena istraživanja dajući im novi kvalitet. Otac je, kaže, do prije osam godina držao preko 100 ovaca, isto toliko koza, 50 krava, imali su štale, stajskog đubriva, ali su se u međuvremenu posvetili preradi bilja. Kćerci je poklonio zemljište od 20 hektara kako bi registrovala poljoprivredno gazdinstvo, osnovala firmu i preko Ministarstva poljoprivrede Crne Gore grantom iz agrobudžeta dobila 15 hiljada eura za kupovinu destilatora, koji po principu vodene pare, pod visokim temperaturama, iz sirovog bilja izvlači hidrolate i eterična ulja. Ulažući sopstvena sredstva podigli su objekat za preradu i sušenje ljekovitog bilja.
– Ljudi se sve više vraćaju tradicionalnoj medicini, a meni je zadovoljstvo da mogu da im pomažem. Svijest o dobrobiti 100-postotnih ekstrakata bilja se dosta podigla, ljudi su se uvjerili i djelotvornost naših preparata u odnosu na sintetičke ljekove. Od čovjeka do čovjeka stižu preporuke, znam da čitam dijagnoze i ljudi mi se obraćaju za pomoć – kaže ona za „Pazarni dan”.
Ovo je mukotrpan, odgovoran i zahtjevan posao, koji može da se radi samo uz puno ljubavi, humanosti i posvećenosti, ističe ona. Potrebna je energija, a ona se stalno puni radom u prirodi, iznova se obavlja i to mora dovesti do učinka. Posjeduje štand u Poslovnom centru „Bazar” u Podgorici, izlaže po sajmovima, a uspijeva i ponešto da izveze. Iz Evropske unije dobila je poziv za učešće na međunarodnom sajmu, a lani su je posjetili i doktori ajurvedske medicine, sa ponudom za saradnju.Tražili su joj i recepte, ali kako kaže nije htjela da im otkrije.
– Želim da je očuvam kao našu tradiciju uz specifično geografsko porijeklo. Iz japanske televizije su takođe dolazili, snimili emisiju o Pivskom kraju, zainteresovani su za uvoz bilja – kaže vlasnica brenda „Miris bilja“. Ovih dana na imanju privodi pri kraju radove na uređenju plantaže crne koprive, kako bi spremno dočekala iduću vegetativnu sezonu krajem aprila.
– Na parceli od oko pet hiljada kvadrata uzgajam crnu koprivu (strupnik), koja je zasađena i raširena iz prirode, ona se samo obnavlja, mi je režemo, prerađujemo. Izvrsna je kao zaštita od biljnih štetočina. Kad se pokosi, biljka trune i stvara humus, krajem aprila, početkom maja opet se pokosi, istrijebi od drugog bilja i tako sama raste, objašnjava Mirjana i dodaje da je u pitanju velika proizvodnja, za koju svake godine obnavlja sertifikat za organsku proizvodnju „Monteorganika“, uz dozvole Ministarstva poljoprivrede i Uprave za bezbjednost hrane, a kroz toksikološka ispitivanja CTI.
– Na području Regionalnog parka Piva – Durmitor, u dogovoru sa stručnjacima, godišnje uberemo od 200 do 300 kilograma bilja, za svaku vrstu različito, kako bismo očuvali ekološku ravnotežu, sačuvali rijetke vrste i podstakli novi vegetativni ciklus. Berem preko 100 vrsta biljaka, od kojih pravim oko 30 mješavina. Raritet među samoniklim biljem je bijela imela, salep, tu su divlji origano, petrovac, virak, hajdučka trava, majčina dušica, divizma, gavez, bokvica, podbel, ranilist, srčanik, utrobica, a ove sezone posebno je tražen divlji slatki pelen, koji se primjenjuje u inhalaciji kod plućnih bolesti, aktuelizovanih pojavom virusa Kovid-19 – kaže ona.
Područje između dva kanjona – Tare i Pive, bogomdano je za razvoj agroturizma, kaže Mirjana Ćurčić Bojić, koja sa porodicom planira izgradnju etno sela sa ponudom berbe ljekovitog bilja, a tome će se posvetiti čim obezbijede radnu snagu i novac. M.D.Popović

---

Putevi do katuna, nadzor u preradi
– Od ovog posla se može živjeti, ali je potrebno da se ljudima olakša pristup međunarodnim investicionim fondovima, da bi počeli posao bez tereta hipoteke, a da ne moraju da se bave pisanjem komplikovanih programa, jer mnogi ne barataju računarima. Otežavajuća okolnost je i nepristupačan teren ruralnih područja, potrebno je da se makadamski putevi asfaltiraju, da se novi izgrade, jer kako da se ljudi vrate selu, ako nemaju puta do svojih katuna. Za organizovani otkup trebalo bi riješiti nadzor stručnog lica prilikom berbe i prerade bilja: lakše je raditi plantažno bilje, ono se sakuplja mašinski, melje se, pri čemu ono gubi svoje kvalitete, dok se samoniklo bilje bere i prečišćava ručno, to je teže, ali se eterični sokovi bolje čuvaju – objašnjava aromaterapeutkinja.