Naš likovni umjetnik Igor Rakčević nekoliko godina unazad je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore (ULUCG). Kao prvi čovjek ULUCG dobro poznaje problematiku ekonomskog statusa likovnih umjetnika u našoj zemlji, koji je već dodatno oslabljen time što je ovo Udruženje više od decenije svedeno na nevladinu organizaciju, uzdrman ekonomskom krizom koja je do krajnosti produbljena epidemijom korona virusa.
– Sva umjetnička udruženja po prirodi stvari jesu udruženja građana, odnosno nevladine organizacije i tu nije ništa sporno. Problematičan je naš status u okviru sektora, odnosno dosadašnja neaktivnost i nezainteresovanost po pitanju priznanja posebnog statusa strukovnim organizacijama, što je Zakon o kulturi prepoznao na zadovoljavajući način. Dakle, govorimo o sistemskom neprimjenjivanju zakona. Osnovno što svaka Vlada treba da radi je da primjenjuje zakone i to je ono što čekamo već duže vremena – odgovorio je za „Dan” likovni umjetnik Igor Rakčević, predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore na pitanje da li će ULUCG sada, u novim političkim okolnostima, zatražiti da ukidanje zakonske odredbe da umjetnička udruženja budu nevladene organizacije.
Sa obzirom na to da su sva umjetnička udruženja u Crnoj Gori svedena, već više od deset godina, na NVO da li postoji mogućnost, ili inicijativa, da zajedno zatražite promjenu ove odredbe zakona?
– Mi već deset godina nijesmo u mogućnosti da se na valjan način bavimo svojom osnovnom djelatnošću, a to je zaštita prava likovnih umjetnika i unaprjeđenje njihovog statusa. Svi rezultati koje smo postigli počivaju na entuzijazmu i velikom zalaganju. Raduje nas reafirmacija aktivnosti drugih strukovnih udruženja čija je aktivnost usljed nepovoljne situacije zamrla. Mogu da najavim da ćemo inicirati korake ka ostvarivanju zajedničke platforme s kojom ćemo izaći pred donosioce odluka.
Šta po Vama nova vlada treba da preduzme da poboljša status umjetničkih udruženja?
– Prvo treba da se razumije da je status strukovnih udruženja u direktnoj vezi sa statusom umjetnika, članova tih udruženja. Naš status direktno govori o položaju umjetnika i tretmanu umjetnosti u našoj zemlji. Kada govorimo o novoj Vladi, očekujemo razumijevanje potreba i zajednički rad na iznalaženju adekvatnih rješenja. Naše
potrebe nijesu ništa drugo nego potrebe građana čije interese svaka valjana Vlada treba da zastupa. Jedino bi taj odnos otklonio skepse koje, čini se opravdano, iskazuje veliki broj kulturnih djelatnika u odnosu na objedinjavanje resora i neophodnu senzitivnost budućih donosilaca odluka.
Šta bi po Vama trebalo učiniti na poboljšanju ekonomskog statusa likovnih umjetnika, koji je dodatno uzdrman korona krizom?
– Umjetnici su u samom pojmu senzitivna grupa. Korona je dodatno oslabila i onako tanke mogućnosti naše održivosti, pogotovo kada su u pitanju samostalni umjetnici i ljudi koji imaju povremene ugovorne angažmane. Novonastala praksa podrške Ministarstva kulture ovoj ciljnoj grupi je dobar okvir koji treba da se dalje razvija i postane praksa. Mi smo započeli sondiranje potreba u okviru našeg članstva u želji da prepoznamo dominantne potrebe i probleme među mladim umjetnicima, a koje se odnose na radne prostore, tržišne šanse, ali i potencijalno prilagođavanje visokoškolskog sistema realnim potrebama.
Da li ćete novoj vladi predložiti i promjenu načina dodjeljivanja sredstava?
– U Vladi, odnosno resoru, očekujemo uporište za multilateralnu razmjenu iskustava u cilju neophodnog unaprjeđenja sektora kulture. Jedino odluke donesene uz konsultovanje struke se mogu smatrati pravilnima, što će dalje imati posljedice u smislu donošenja različitih odluka i propisa.
S.ĆETKOVIĆ

---

Insistiraćemo na konkretnim ličnim odgovornostima Kako objašnjavate tako rigidan stav na konkursu Ministarstva kulture po kome je ULUCG, najstarije i najveće strukovno umjetničko udruženje u Crnoj Gori, već dva puta odbijen na konkursima? – Lično to ne smatram rigidnim stavom već oportunizmom Komisije. Jednostavno je to djelovanje po ustaljenoj inerciji osjećaja samodovoljnosti i nekažnjivosti takvog djelovanja. Riješeni smo da idemo do potpune identifikacije činjenja i insistiranju na konkretnim ličnim odgovornostima. To je jedini način da neke pojave nazovemo pravim imenom.