Tribina „Riječ” Udruženja književnika Crne Gore u okviru segmenta „Jubileji”, u Plavoj sali Srpske kuće u Podgorici, organizovala je književno veče pod nazivom „Tvoriteljnom zanjat poezijom”, u čast svevremenog i neprikosnovenog djela pjesnika i mudraca Petra Drugog Petrovića Njegoša povodom 207 godina od rođenja i 169 godina od smrti.
O Njegoševoj poeziji, govorili su književnik i književni kritičar Perivoje Popović i pjesnikinja Milica Kralj, urednica tribine, nakon čega su članovi UKCG čitali svoje pjesme posvete.
– Književno djelo Lovćenskog Tajnovidca premostilo je ponor vjekova uspjevši da ostvari izrazitu poetsku individualnost mističnim i metafizičkim slojevima. Duboko religiozna Njegoševa poezija spaja u sebi duh narodne pjesme sa romantičarskom osjećajnošću... Molitvena, upućena božanskom proviđenju, Njegoševa složena pjesma razmatra najsloženije probleme čovjekovog bivanja na zemlji. Vazda živa kazivanja o Njegošu, o poimanju Njegoša i njegovog pjesništva jeste nepobitna činjenica da se svaki njegov stih može smatrati gotovom pjesmom, odnosnom stih koji u okeanu nanizanih stihova, tvori Knjigu nad knjigama, nizom uvirnih koncentričnih stihova. Njegova pjesnička misao je i danas živa, i danas u službi i sledbenika ali i onih koji pokušavaju da u njoj pronađu razloge negiranja, falsifikata i krivotvorenja. Njeno značenje uvezuje u jednan neraskidivi vijenac i davnu prošlost, koju je s nemalim zanosom slavio, a kudio nevjeru i izdaju, i sadašnjost koju je i te kako markirao, ali i vrijeme koje tek dolazi - kazala je, između ostalog, pjesnikinja Milica Kralj.
Književnik i književni kritičar Perivoje Popović je kazao da kao narod „jesmo dužni da ispunimo amanet Lovćenskog Tajnovidca i vratimo crkvu na Lovćen kako bi ispunjenjem Njegoševe posljednje želje odagnali prokletstvo koje se nadvilo nad Crnom Gorom”. Popović, inače autor studije „Sveto trojstvo književne Crne Gore: Njegoš, Marko i Ljubiša”, detaljno se osvrnuo na suštinske postulate Njegoševe poezije.
– Srpski narod, srpski jezik i mala - velika Crna Gora u datom duhovnom miljeu imali su sreću da budu uočeni od Svetvoritelja i da u najdubljim slojevima svoga bića rode i prepoznaju nadvremene moći Tvoraštva. I Tvoraštva Poezije. Poetski genij Petra Drugog Petrovića Njegoša, znamenitog Vladike Rada, dostojan jest Veličanstva Svemogućeg. „I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost”. Usred božanske Svjetlosti iznjiha se Poezija. U sebi doživje Vladiku. Vladika u duši pronađe Svjetlost. Nastanak Neba i Zemlje i svega što biva u beskraju Kosmosa – Svjetlonosna Luča i Vijenac Osijani. „I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame”. U dobrom nasta Poezija. Luča pobijedi tamu i vjenča se vjerno Vijencem svjetla neprolaznog. Važno je istaći i hod kojim dolazimo do nužnog saznanja o Njegoševom djelu kao nastanku spoznaje Božanske svjetlosti, kao posebno viđene Luče u Vijencu radovanja pobjedi dobra nad zlom, pobjedi Života nad smerti. Vladičino cjelokupno djelo i jeste, prije, i potom, i iznad svega apoteoza, neponovljiva himna Nadmoći Vaskrsenja - smatra književnik i književni kritičar Popović. Dodaje da je Njegoševo pjesništvo „crpljeno iz snage Boga i mita”, te da je i sadašnji trenutak jasna slika ideje velikog pjesnika.
A.Ć.

---

Stihovi u čast Njegoša
Stihove u čast Petra Drugog Petrovića Njegoša čitali su pjesnici: Danijela Nela Jovanović, Sanja Veličković, hadži Ljubisav Bjelić Morački, Slobodan Bećo Došljak, Miljan Nikolić, Vukić Garo Brajković i Andrija Markuš.