-Autor: Hans Fajfer

Nije nimalo lako raditi kao policajac i policajka. Džeparoši, prevaranti, nasilnici, razbojnici, ubice, ekstremisti i pijani vozači… To nisu baš uslovi na radnom mjestu o kojima većina ljudi mašta.

Pritom se najvažniji dio posla ne obavlja u toploj kancelariji, pored aparata za kafu, već pred očima cijelog društva – na ulici. Zato policajke i policajci zaslužuju priznanje i lojalnost politike. Ali, već mjesecima se intenzivira debata o tome koliko daleko bi ta lojalnost trebalo da ide. Jer, već mjesecima raste i broj zabrinjavajućih izvještaja o desničarsko-ekstremističkim i rasističkim incidentima u policiji. Ponekad je riječ o pojedinačnim ispadima određenih službenika, a ponekad o čitavoj mreži obožavalaca Hitlera u uniformi. Pogođeni su svi nivoi bezbjednosnih službi: od običnih policijskih stanica, specijalnih jedinica, preko tajne službe, do policijskih kadeta. I to praktično u svim njemačkim pokrajinama.

Savezni njemački ministar unutrašnjih poslova, Horst Zehofer, do sada je, uprkos svemu tome, uporno odbijao da se zagleda u strukturne probleme snaga bezbjednosti. Njegov stav glasi: 99 odsto službenika korektno obavlja svoj posao. Zbog toga je Zehofer odbijao studiju o rasizmu u policiji. Ali, pritisak na ministra raste. Grupe civilnog društva, naučnici, eksperti i sve moćniji ministri unutrašnjih poslova saveznih pokrajina, zahtijevali su sprovođenje jedne takve studije.

Ministar Zehofer je pristao, ali samo uz kompromise. Kako se saznaje, savezna Vlada želi da dozvoli istraživanje o rasizmu u snagama bezbjednosti, ali samo u okviru velike studije o svakodnevnim iskustvima policajki i policajca. Podrobnije informacije još nisu poznate. Ta odluka je korak u pravom smjeru. Ali, ne zna se koliko će taj korak daleko da ide, jer opštepoznata je stvar da je svaka studija onoliko dobra, koliko su dobra pitanja koja se u njoj postave.

Nijedan policajac neće odgovoriti sa „da“ na pitanje: „Da li ste pristalica Adolfa Hitlera?“ i da tako sam sebe na neki način otpusti. Stoga je važno da se obuhvati kompleksnost ksenofobnih stavova. Takođe su važni detalji: da li se samo bilježe očigledna neprijateljstva i omalovažavanja, ili će biti obuhvaćena i suptilna diskriminacija pogođenih na osnovu boje kože, imena ili porijekla? Jer, samo uz pomoć takvih informacija se zaista mogu riješiti strukturni problemi.

Do sada je to propadalo zbog odbijanja samih bezbjednosnih službi, ali i političara. Lojalnost vladajućih struktura svojim policajkama i policajcima bila je apsolutna.

„Kritička lojalnost“ bi imala mnogo više smisla, što zahtijeva hamburški ekspert za policiju Rafael Ber. Naravno da policijski službenici za svoj opasan posao zaslužuju podršku društva. Ali, pošto oni imaju monopol nad silom u državi, kritičko preispitivanje njihovog rada bi moralo takođe da bude prirodna stvar. Ili da se izrazim kao ekspert za konflikte i nasilje, Vilhelm Hajtmajer: „Svako otvoreno društvo i liberalna demokratija ima bezuslovno pravo da zna šta se događa u njihovim institucijama moći“. Niko ne mora da se plaši jedne naučne studije o tom problemu, jer konflikti i problemi u jednom otvorenom društvu nisu najava stradanja pravednog Jova, već predlozi za razvoj i poboljšanje. Dakle: „Otvorite oči umjesto da ih zatvarate pred problemima“.

dw.com

---