Slobodni umjetnik, profesionalni „senior model“ Jovan D. Popović svojim primjerom pokazuje kako se u srećnim okolnostima, posvećenim radom i ljubavlju život može promijeniti, a čovjek može ostvariti svoje mladalačke snove i realizovati skrivene talente. Po struci profesor Master informatike i tehnike, dugi niz godina je radio u prosvjeti, da bi prošle godine, u februaru, napustio posao nastavnika u Osnovnoj školi „Jovan Cvijić“ u Zrenjaninu i otisnuo se u valovite vode modelinga. Nije mogao uskladiti posao i „hobi“ modeling, napustio je prosvjetu i potpuno se posvetio ovom poslu. Ima 53 godine i u par godina radio je za mnoge poznate fotografe, kako na našim prostorima tako i po Evropi, a od kraja prošle godine dobio je status slobodnog umjetnika.
– Pored fotografisanja učestvovao sam i u reklamama za naše i strano tržište. Radio sam u filmu Darka Bajića „Svetozar Miletić” i u filmu „Božićni Bal” američke produkcije. Velika mi je čast što sam bio dio tima i radio na tim projektima rame uz rame sa glumcima. Dobiti povjerenje Darka Bajića i raditi u američkom filmu – vrh - kaže Popović u intervjuu za „Dan“. Aktuelni poziv „preko bare“, iz Amerike i Dubaija, kaže, bio je dogovoren, ali sada čeka da se situcija sa pandemijom stabilizuje. Ističe da se, u skladu sa preventivnim mjerama, čuva i pazi na druge, ali radi kao da nije pandemija - jeste da je drugačije nego prije pandemije, ali se, kao i svi drugi, prilagođava nastaloj situaciji.
•Šta Vas je navelo da napustite mjesto profesora i da krenete u neizvjesni svijet modelinga? Ko Vas je podržao u tome?
– U vode modelinga sam ušao sasvim slučajno. To je ono što svako od nas potajno želi, da ga posao pronađe. E, ja sam taj koji nisam tražio posao, već je posao pronašao mene. Znate da se u školi na kraju godine rade maturski albumi, moja fotografija iz maturskog albuma učenika kojima sam predavao završila je na FB, fotograf iz Beograda je vidio sliku i prepoznao moj lik i ponudio mi saradnju. U razgovoru sam pomislio da je šala, ali sam pristao da probam. Rekoh sebi - iskustvo više. Uradili su profesionalne fotografije koje su objavljene na društvenim mrežama i u roku od samo nekoliko dana dobio sam više ponuda za fotografisanje od strane fotografa. To je krug koji se uglavnom poznaje, sarađuje i druži. Tako da sam krenuo u priču i za kratko vrijeme uspostavio saradnju sa preko 50 fotografa. Naravno, javljale su se i agencije za reklame, a tu su i filmovi.
•Da li ste ranije maštali o tome da budete maneken, kako ste u sebi, pored nesumljivog šarma, pronašli talente, potrebne za ovaj posao (gluma, stav, poza, komunikacija...)?
– Kao mladić imao sam ponude za ulogu manekena, ali nisam se vidio u tome u tom periodu, zanimale su me druge stvari. U tim godinama sam u školi bio član dramske sekcije i imao sam neke zapažene uloge, ali to sve na amaterskom nivou. Tada sam se bavio i muzikom, tako da mi bina tj. pozornica nije strana.
•Kako održavate formu?
– Da bi se čovjek bavio modelingom mora stalno da ulaže u sebe. Važno je da budete u dobroj formi, što znači morate se baviti sportom i korigovati ishranu. Imam ekipu za mali fudbal i dva puta nedjeljno upražnjavam taj sport.
•Sarađujete i sa fotografima iz Crne Gore. U kojim mjestima volite da boravite privatno, a u kojim ste projektima do sada bili angažovani?
– Da, često dolazim za Crnu Goru, ne samo zbog posla koji radim u vezi modelinga, već što su moji korijeni iz Crne Gore. Đed mi je iz Brajića. Od kad znam za sebe dolazim kod rodbine i prijatelja, a sad i poslovno. Bio sam u dosta mjesta, u nekim na kratko, a u nekim bogami provodio mjesece. Crna Gora je moja kuća. Volim more i nekako mi se u poslednje vrijeme Boka vezala za srce. Radio sam u Boki u više navrata i sa više fotografa - Kotor mi je savršen, a Prčanju se vraćam svake godine. Radio sam projekat za Turističku agenciju opštine Bar, tačnije za Virpazar za ovogodišnju sezonu ali se nije posrećilo. Ova pandemija je pokvarila promocije, mada se nadam da još nije kasno, da će sezona, ipak, krenuti. Koferi su spremi, da je do mene ja bih već bio u Crnoj Gori. U stalnom smo kontaktu. Vjerujem da ćemo se vidjeti uskoro.
•Koja je čar ovoga posla?
– Aaaa...žene. Velika podrška od osoba suprotnog pola. Pratioci na društvenim mrežama,su takođe velika podrška. Iskreni komentari. Vjerujte da u ovom poslu ima toliko pozitivnih ljudi s obzirom na to u kakvim vremenima živimo, toliko lijepih mjesta koja vjerovatno, da nisam model, ne bih vidio, mogao bih samo da sanjam.
•Koji je Vaš životni moto? Šta biste poručili muškarcima koji maštaju o modnoj pisti, a nemaju hrabrosti da zakorače na nju?
– Moto mi je: „Na kraju će sve biti dobro, pošto još nije sve dobro, vidimo da nije još kraj.” Oni koji imaju volju, želju da se bave modelingom a imaju problem slobodno da se jave, pomoći ću svakom, koliko je do mene. Mogu me kontaktirati na: www.jovandpopovic@gmail.com.Mirjana D. Popović

Prosjeda brada u trendu
Da li je tačno da ste bradu pustili zbog posla?
– Tačno je. Fotograf koji me je prvi kontaktirao je tražio da pustim bradu. Trebalo je da to bude na mjesec dana, dok uradimo slike i poslije da se obrijem. I eto brada ostade do danas.