-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Knez Mihailo je u Beč stigao 30. marta 1859. godine, gdje je obavio razgovor sa austrijskim ministrom spoljnih poslova grofom Buolom. Od posebnog značaja bio je razgovor kneza Mihaila sa ruskim amabasadorom u Beču Viktorom Balabinom. Rusija nije znala kako će se završiti italijansko-austrijski sukob, kao ni da li će se rat prenijeti na Tursku i otvoriti Istočno pitanje. Balabin je izrazio mišljenje da Srbija u toj neizvjesnoj situaciji gleda da sačuva ono što ima, a ukoliko dođe do rata u Turskoj, smatrao je da se Srbiji eventualno može obećati dobitak Bosne i Hercegovine. Do tada, Srbija je bila dužna da sačuva rezervisan stav, ali da se tajno priprema za rat. Knez Mihailo je podvukao teškoće koje Srbiji stvaraju turska nasilja i prebjegavanje hrišćana iz Bosne i Bugarske. Balabin je zatražio hitnu diplomatsku intervenciju od Gorčakova, ali je istovremeno savjetovao da srpska vlada narodnim starješinama koje dolaze u Beograd po pomoć istakne da se strpe i ne daju Turcima povod za sumnje u pripremu pobune. Knez Mihailo je izrazio mišljenje „da iza sviju zamešatelstva sveta, ne samo neće biti za nas kvara i štete, nego koristi i napretka, samo treba da i mi malo poradimo, a ne, kao što je po nesreći do sad bilo, sa skrštenim rukama gledamo kako nam drugi kapu kroje”. Svakako da ruski ambasador nije imao dozvolu iz Petrograda da obeća čak ni eventualni dobitak Bosne Srbiji, zbog čega ga je kasnije oštro kritikovao ministar Gorčakov.

U razgovorima koje je u Parizu vodio sa Napoleonom III Mihailo je saznao da Francuska planira da pokrene samo italijansko, ali ne i Istočno pitanje. Imao je namjeru da jednim memorandumom podstakne francuskog cara da pruži podršku Srbiji. Memorandum je zanimljiv, jer počinje kao žalba na tursku upravu na Balkanu, a završava se ponudom ratnog saveza Francuskoj protiv Osmanskog carstva i Austrije. Knez je najprije sa sadržajem memoranduma upoznao ruskog ambasadora u Parizu P.D. Kiseljeva, kome je istakao da Srbija može da obezbijedi 80.000 vojnika, ali joj nedostaju oružje i razne ratne zalihe. Kiseljev je djelovao vrlo oprezno, ne dajući nikakva obećanja, ali je podržao kneza da Napoleonu III iznese sadržaj Memoranduma, pokušavajući da utvrdi nezvanični puls Francuske prema osjetljivom pitanju ulaska Srbije u rat protiv Turske i Austrije. Kako je francuski car ubrzo napustio Pariz, da bi preuzeo komandu nad vojskom u Italiji, namjere i kneza Mihaila i ruskog amabasadora ostale su neostvarene. Rusiji u tom trenutku nije odgovaralo komplikovanje situacije, te je zvanični Petrograd mogao da odahne. Sam knez Mihailo je bio svjestan da bi neizvjestan rat sa Turskom, bez podrške velikih sila, mogao da ugrozi sve što je u Srbiji do tada urađeno na planu i spoljne i unutrašnje politike.

Mihailo se potom u Londonu sastao sa engleskim zvaničnicima i vođom mađarske emigracije Lajošem Košutom. Engleska vlada je strahovala da bi pobune hrišćanskih naroda u Turskoj, u situaciji kada je već buknuo rat u Italiji, dovele do sloma cijelog Carstva, a Carigrad bi se lako našao na dometu ruske vojne akcije. Pred tom opasnošću, Engleska je na sve načine pokušavala da otkloni povode za ustanak na Balkanu. Košut je predlagao knezu Mihailu da Srbija posreduje između Mađara i Hrvata za sklapanje sporazuma po kome bi Hrvati sarađivali sa Mađarima u rušenju Austrije, i pomagali Mađare u južnoj Ugarskoj. O teritorijalnim naknadama nije bilo ni govora. U očima Košuta Srbija je posmatrana kao moguća vojna baza i polazna teritorija za vojne operacije, na kojoj bi se organizovale jedinice mađarskih dobrovoljaca. Knez Mihailo nije mogao da pristane na ove neizvjesne kombinacije, pogotovo što Košutov plan Srbiji nije donosio ništa, osim prijateljstva obnovljene i nezavisne Mađarske. Vrativši se u Beograd, Mihailo je bio mišljenja da ma kakva akcija na dizanju ustanka mora da sačeka povoljniji trenutak. Srpsko pitanje nije moglo da bude povezano sa italijanskim. Međutim, to nijesu shvatili svi u Kneževini Srbiji, te su ratoborniji krugovi, najviše liberali, optuživali vlast da „kasni za evropskim događajima”.

(Nastaviće se)

---