- Piše: Čedomir Antić

Epidemija virusa korona pokazala je mnoge slabosti savremenog svijeta. Iako se pokazalo da ovaj virus nije opasan kao španska groznica, niti ima jezive efekte i visoku smrtnost velikih boginja i kuge, on je lako prenosiv i za dio pacijenata je i bolan i koban. Svijet – u kome se tokom prethodnih godina u svakom trenutku u vazduhu nalazilo oko 11 miliona ljudi, gdje je bilo aerodroma na kojima je svakih pet sekundi uzlijetao ili slijetao avion – svakako je bio u opasnom ubrzanju. To su one brzine koje niko ne kontroliše i u kojima se ne usporava bez opasnosti.

Ko zna šta će čovječanstvo otkriti poslije ove prve istinske pandemije u istoriji? Možda će prevladati zaključak da je na svijetu previše zaposlenih i da se nekako može živjeti i sa polovinom (2,9 milijardi, koliko je objavljeno u petak, 3. aprila) neaktivnog stanovništva (danas u karantinu). Ekonomisti upozoravaju da virus korona pruža opravdanje onima koji nisu htjeli da usvoje pouke ekonomske krize iz 2008. godine. Sada će istrošen i loš privredni model moći da pravdaju svjetskom pošasti. Možda će autoritarne države pokazati da imaju superiorniju organizaciju od demokratskih, njihovi uspjesi ili tačnije sposobnost da sakriju neuspjehe mogu privući kolebljive većine. Ja sam rođen i stasao u svijetu koji je želio demokratiju i vjerovao u nju. Umrijeću odan tim uvjerenjima. Ali, šta ćemo ako se društvo promijeni u mjeri da više ne može da bude demokratsko? To su, naravno, spori procesi, ali zar primjeri pojedinih afričkih, centralnoazijskih država i Đukanovićeve Crne Gore ne govore u prilog činjenici da je moguće u toj mjeri onesposobiti jedno društvo da u uslovima formalnog postojanja ustanova i zakonske regulacije savremenog kapitalizma, demokratija ipak izostane?! Hoće li ovo biti početak obnove slobode u svijetu ili njena labudova pjesma?

U našim zemljama stvari su postale nejasnije nego ranije. Režim Mila Đukanovića možda duguje svoj spas epidemiji. Zaraza je prekinula narodni bunt s kakvim se nije suočio tokom trideset godina samovlasti. Kasnio je sa praćenjem i sa mjerama u borbi protiv epidemije. Nije se za nju dovoljno pripremio. Naravno, kao i svaki tiranin, našao je krivca u drugima. Režimski i crnogorski šovinistički mediji optužili su Srbiju da im je „zaplijenila” tri respiratora. Srbija, inače, samo na DPS misli kada uvodi vanredno stanje. Samo im je na pameti divan čovjek: fizičko-moralna visina, logopedski biser u naciji dobrih govornika i Čevljanin najširih ramena od kada se mjeri (ili bar od sredine 18. vijeka). Uvedeno je vanredno stanje i određene robe više nije moguće izvesti iz Srbije – i to je za crnogorske šoviniste, ali zamislite i za Radio „Slobodna Evropa”, otimanje nečega što pripada Crnoj Gori. Vučić je smjesta ponudio da Crnoj Gori pokloni pet respiratora, ali ponositi crnogorski ministar je to odbio. Prvo je rekao kako je Srbiji to potrebnije! Zanimljivo: Srbija ima 7 miliona građana, CG 631.000 – 3. aprila u Srbiji je zaraženo 1.476 osoba, a u CG 174 građanina. Dakle, u CG je srazmjerno 31 odsto više oboljelih nego u Srbiji.

Posle su grdili Beograd jer navodno traži da ovi uređaji budu smješteni na zapostavljenom i zaboravljenom sjeveru Crne Gore. Kao, liječiće se samo Srbi. Uzalud Srbi tamo tobože glasaju za režim: u državnoj upravi i dalje ih ukupno ima desetak puta manje nego naconalnih Crnogoraca. Ah, da zaboravio sam, to je plod meritokratije. Srbi su oni koji još uvijek ne shvataju da će se zaposliti samo ako nauče da budu nešto drugo. Tako je... inteligencija je u pitanju. Lako je, međutim, ministrima Đukanovićevog režima, oni se neće liječiti u Crnoj Gori.

U Srbiji je kucnulo Vučićevih pet minuta. Osnovano se sumnja da vlast krije da je prvi oboljeli registrovan 1. marta. Raspisani su izbori, trebalo je sakupiti 100.000 potpisa za listu „Za našu decu”. Nije bilo sumnjivo ni kada se do zatvaranja granica u zemlju s rada u inostranstvu vratilo najmanje 50.000 građana. Kada je prihvatio realnost, Vučićev režim uveo je najrestriktivnije i najoštrije mjere. Ovo su predsjednikovi zvjezdani časovi: on kuka, žali se, patetiše, najavljuje potpuni karantin, izjavljuje da će groblja biti tijesna, kolabira i obnavlja se poput ptice Feniks. I dok novinare nezavisnih medija hapse zbog tačne vijesti ili zato što se nisu dezinfikovali (!), vlasnik RTV „Pink” uveo je sopstvene mjere karantina i kod njega ne važe pravila negrupisanja više ljudi u jednoj prostoriji.

Bošnjački šovinisti danas brane policiji Republike Srpske da kontroliše svoje granice. Ono što čine gradovi u karantinu u bilo kojoj državi, nije prirodno Sarajevu, koje i ovu priliku želi da iskoristi kako bi ukinulo ustavna prava srpskog naroda.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---