Prema podacima organizacija koje se bave zašitom na radu, u Crnoj Gori za oko 140.000 radnika ne postoji procjena rizika radnog mjesta, što je oko 70 posto zaposlenih. Samo 10 odsto poslodavaca izradilo je akt o procjeni rizika na radnom mjestu, dokument kojim se utvrđuju izvori opasnosti i mjere zaštite i zdravlja na radu tokom svih radnih aktivnosti. Iako je taj broj dupliran u poslednjih pet godina, to je i dalje daleko od željenog nivoa. U Udruženju zaštite na radu navode da, analizirajući zvanične podatke za period od 2007. do 2018. i uzimajući u obzir zvanične podatke, u Crnoj Gori posluje oko 30.300 poslodavaca, a u junu 2018. broj zaposlenih je bio 183.300. Prema podacima Uprave za statistiku na kraju 2019. bilo je zaposleno 198.500 lica.
– U periodu od 2007. do 2018. izrađeno je 3.240 akata o procjeni rizika na radnom mjestu, što znači da je 10,70 odsto poslodavaca donijelo taj akt. Tim aktima je obuhvaćeno 59.700 zaposlenih, što znači da je za 32,59 odsto zaposlenih u Crnoj Gori izvršena procjena rizika njihovih radnih mjesta – navode u Udruženju i dodaju da je u periodu od 2011. do 2018. godine 109.900 zaposlenih osposobljeno za bezbjedan rad na svojim radnim mjestima, što znači 60 odsto zaposlenih u tom trenutku.
U Strategiji za unapređenje zaštite i zdravlja na radu u Crnoj Gori navodi se situacija iz 2015. godine i konstatuje da se, „uzimajući u obzir zvanične podatke Monstata da u Crnoj Gori posluje 25.000 poslodavaca, dolazi do zaključka da je 4,8 odsto izradilo akt o procjeni rizika, dok je, od ukupno 215.000 zaposlenih, aktom o procjeni rizika obuhvaćeno 39.000, što iznosi 18,1 procenat”.
Crna Gora nema statistiku o tome koliko ljudi boluje od profesionalnih bolesti, od kojih su neke sa smrtnim ishodom, a druge nose trajne posledice. Takođe, ne postoje ni podaci koliko ljudi u Crnoj Gori boluje od stresa ili ima narušeno mentalno zdravlje zbog uslova u kojima radi.
Prema riječima
Sandre Obradović iz Unije slobodnih sindikata (USS) činjenica je da mali broj poslodavaca ima procjenu rizika na radnom mjestu, te da se situacija mora mijenjati. Obradovićeva ističe da je za sprečavanje tragedija neophodna prevencija.
– Imamo dobar Zakon o zaštiti na radu, ali tu je stari problem, njegova primjena koja nije adekvatna. Obaveza izrade tih pravilnika i akata o procjeni nije propisana tek onako, nego je to uputstvo i poslodavcima i zaposlenima kako da se ponašaju i budu bezbjedni na radnom mjestu. Zakonom su zaposleni zaštićeni, ali nije dovoljno imati samo slovo na papiru, već treba insistirati na dobroj primjeni – navodi Obradovićeva.
Ističe da „zdravlje nema i ne smije imati cijenu, te da je bezbjednost zaposlenih presudni resurs”.
– Bezbjedan radnik znači i bezbjednu privredu – ističe Sandra Obradović.
Inspektor rada i koordinator za grupu poslova zaštite i zdravlja na radu
Zlatko Popović saopštio je ranije da je u Crnoj Gori prošle godine na radnom mjestu poginulo sedam osoba, a najviše smrtnih slučajeva registrovano je na građevini. Popović je naveo da je lani bilo 27 povreda na radu, od toga 20 teških povreda i sedam smrtnih slučajeva. Najčešće povrede na radu su pad sa visine, neobezbijeđenost i neosposobljenost radnika za rad.
M.S.
Razvoj zaštite je dio opšte kultureâPrema riječima
Mojaša Đurovića, puna nacionalna i međunarodna saradnja i razmjena dobre prakse, ključni su za razvoj efikasnih i integrisanih strategija zaštite i zdravlja na radu. Demografske i socio-ekonomske prilike, dehumanizacija društva, psihološki profil zaposlenih, razvoj novih tehnologija, pritisci za smanjivanjem troškova rada predstavljaju, kako ističe, nove izazove na području zaštite i zdravlja na radu.
– Zaštita i zdravlje na radu, u širem smislu riječi, obuhvata mjere i sredstva usmjerene na stvaranje bezbjednih uslova rada. Treba težiti postizanju visokog kvaliteta radne sredine, stvaranju bezbjednih uslova rada u kojima je zaštićen integritet zaposlenog. Bezbjednost na radu ostvaruje se primjenom savremenih tehničkih, zdravstvenih, socijalnih i drugih mjera za sprečavanje i otklanjanje uzroka povreda i zdravstvenih oštećanja zaposlenih na radu i u vezi sa radom. Zaštitu i zdravlje na radu treba shvatiti i kao opštu kulturu rada jer mora da odgovori na društvene i tehnološke promjene koje su povezane sa procesom rada – naveo je Đurović.
)){kind=small}
