ŽABLjAK – Žabljačanin
Dane Novosel zimske dane uglavnom provodi na motornim sankama vozeći se po Durmitoru. Pošto iz više razloga zimske turističke sezone na Žabljaku praktično nije ni bilo, ovaj turistički poslenik slobodno vrijeme, kako kaže, posvetio je sebi. Svakodnevno od svog doma na Bosači Dane je sa odabranim društvom sjedao na motorne sanke i upućivao se prema nekom od durmitorskih vrhova.
– Motorne sanke su idealne da za kratko vrijeme doživite što više toga i upoznate predivnu prirodu naših planinskih predjela. Uz predivne poglede i zimsku idilu, sigurno će vam cio doživljaj ostati u lijepoj uspomeni. Nevjerovatna ljepota planine i netaknutih djelova prirode djeluje prosto nestvarno – priča Dane u razgovoru za „Dan”.
Durmitor kao rijetko koja planina ima izuzetno veliki potencijal za organizovanje uzbudljivih tura motornim sanakama. Možda za nekoga nestvarno i teško povjerovati ali za Dana i njegovo društvo većina durmitorskih vrhova iznad dvije hiljade metara su dostupni i u ekstremnim uslovima i okolnostima. A vožnja motornim sankama je najbolji način da se doživi prava zimska avantura uz veliki izbor uzbudljivih aktivnosti u prirodi.
– Naše rute po planini zavise od trenutnih vremenskih uslova i visine sniježnog pokrivača.
Vozimo po Velikom Štuocu, Crvenoj gredi, Ališnici, Planinici, Međeđem dolu, Poljicima... vozili smo preko Velike Previje i do Bobotovog kuka. Sa sankama se penjemo na većinu vrhova Durmitora. Bili smo na Škrki, pogled na 2.460 mnv. Vozimo do Zubaca, Lokvica, Prutaša, Zelenog vira, Škrčkog ždrijela, silazimo do Škrke, izlazimo na sam vrh Prutaša i Samara, prolazimo kroz Studenu planinu i Boban. Kad ima dovoljno snijega izlazimo i na Šljeme i Savin kuk. Obilazimo Durmitorski prsten. Nekoliko puta smo dozili i do Sušičkog jezera u kanjonu Sušice preko Male Crne Gore – kaže Dane, a sa njim su ove zime u društvu po planini redovno bili
Zele iz Srbije, Rus
Sergej i
Piki iz Budve. To je, ističe, neka stalna ekipa a ostali dolaze na osnovu sopstvenih mogućnosti.
– Dolazili su nam zajednički prijatelji iz Rusije, Poljske, Srbije i nas većina iz Crne Gore. Ljudi iz Poljske već četiri godine dolaze uzastopno. Kažu Durmtor je bez premca a vozili su svuda po Evropi. Uglavnom svi su oduševljeni ovim ljepotama i pređu i po dvije hiljade kilomatara autom da dođu i dovezu sanke da bi uživali na Durmitoru – naglašava Dane.
On ističe da prilikom odlaska u planinu treba dobro znati ćudi planine i prirode i ponašati se u skladu sa tim.
– Sitni i krupniji problemi i neprilike, zaglavljivanje, prevrtanje i slično sastavni su dio naše ekstremne vožnje po Durmitoru i osvajanja njegovih vrhova u ekstremnim zimskim uslovima. Dosad smo prolazili bez težih posledica, a nadamo se da će tako biti i ubuduće – ističe Novosel.
V.Š.
Gostoprimstvo porodice Gaja ŠipčićaUpečatljiv utisak kod Dana Novosela, a posebno kod njegovih prijatelja ostavio je boravak i gostoprimstvo u domu
Gaja Šipčića u Maloj Crnoj Gori, gdje su redovno navraćali da se okrijepe, predahnu, ali i da provjere trenutno zdravstveno stanje.
– Svaki put kada smo odlazili u planinu put nas je navodio na Malu Crnu Goru. U ovo selo koje je tokom zimskih mjeseci potpuno zavejano i odsječeno od svijeta među rijetkim koji tu zimuju je i domaćin Gajo Šipčić sa porodicom. Tu se dobro okrijepimo ali i unesemo dodatnu energiju. Redovno nas je dočekivao pune trpeze, vruć hljeb, pršuta, skorup, domaći med i saće... A pošto je Gajo decenijama unazad, kao medicinski radnik bio i seoski sanitet, obavezno nam je, radi preventive mjerio krvni pritisak, jer nakon povišenog adrenalina tu je i domaća hrana. Ipak sve je bilo u najboljem redu – priča ovaj avanturista i zaljubljenik Durmitora i njegovih vrhova.
)){kind=small}
