-PIŠE: Sveštenik Dragan STANIŠIĆ

Vladika Nikolaj u svojoj knjizi „Kroz tamnički prozor“ veliku pažnju posvetio je i prosvjeti. On kaže: „Evo vam, braćo, osnovne čitanke hrišćanske vjere; prvo, nemati zlobe u srcu i, drugo, nemati laži na jeziku” (str. 63). „Zloba u srcu i laž na jeziku”, kaže on, „postalo je kob čovječanstva, i to su dvije palikuće koje su proizvele i požar dva svjetska rata. Zloba i laž izazivaće i nove ratove svuda u svijetu ako se ne suzbije taj opaki duh. A može se suzbiti, najprije, ako počnemo od sebe; to je oprobani metod, koji pomaže da i drugi, kad vide, i sami protiv svoje gordosti ustanu.“ Nikolajeva misao o vaspitanju i prosvećenju nastala je pod uticajem Svetog Jovan Lestvičnika, istaknutog asketskog pisca iz 6. vijeka. Sv. Lestvičnik kaže u pouci br. 9 da je zlopamćenje „mržnja na pravednost, neprijatno osjećanje u kome se sa gorkom nasladom uživa, to je trajna zloba, mračna i mrska strast”. Licemjerstvo i laž su strasti koje Lestvičnik opisuje kao mržnju na iskrenost. On kaže da malo dijete ne zna za laž, niti duša koja nema lukavstva u sebi. Vladika Nikolaj navodi riječi proroka Isaije da „ko uzide svetim putem ni lud neće zalutati” (Is. gl.35).

Pojava velikih i brojnih litija izazvala je negodovanje i samog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. On je nazvao ludacima one koji šetaju u litijama, ne znajući da je to pohvala putu koji se svojom svetošću izdvaja kao jedini put u odnosu na stotine nesvetih puteva kojim idu oni koji misle da su pametni. „Ako smo i ludi, ako nas ruka Gospodnja miluje”, kaže Nikolaj, „sa Hristom smo na svetom putu. Tim putevima pošli su svi najbolji preci vaši, od prije Svetoga Save i od Svetoga Save. Ne smijete reći – ne znamo taj put. Na svetom putu Bog blagosilja svoj narod. Pravim putem ljudi ne mogu da pođu ne zato što nemaju putovođu, nego zato što ih imaju suviše” (str.70,71). On navodi i riječi premudrog Solomona koji kaže: „Put neki čini se čovjeku prav, ali na kraju pokazuje se kao put k smrti” (Priče 14,12). Sveti Nikolaj Žički kaže da nikad nije bilo više lažnih putovođa no u ovom 20. vijeku. Put istine i života je sami Spasitelj, besmrtni Bog, koji je za nas umro i vaskrsao i podiže nas iz mrtvih. Nikolaj žali što sve ovo neće da čuju i poznaju mnogi vladaoci u svijetu. A, na kraju krajeva, kad se sve gnusne reklame zamore i sve laži promuknu, on kaže, „samo će se čuti tihi glas Svetog Save, da je pravi izbor puta Sveta Trojica, kojim idu već tolika pokoljenja poslije Svetog Save sve do ovih današnjih litija”. Nikolaj je oštro kritikovao srpski narod, ali je i vjerovao da će se održati i proslaviti.

Kada se pokrenula litija iz Kuča, taj narod je krenuo u tolikom broju da su se mogli vidjeti kao velika sila ljudi koji idu ka hramu Hristovog Vaskrsenja da ojačaju hod naroda iz drugih krajeva i kada su se svi spojili to je bio veličanstven zbor sa kojeg je do samog neba odjekivala pjesma o Kosovu i Marku Miljanovu. „Prošla pokoljenja”, kaže Nikolaj, „nama se čine kao neki izabrani narod koji je daleko odmakao od nas i da ih nikad ne možemo dosegnuti, ali često se desi da oni za koje mislimo da su stigli u Obećanu zemlju, eto ih, vratili se i podigli nas do neba čak i više negoli sami sebe. Vjera je ono znanje do koga ljudi nikad ne bi mogli sami doći da im Bog nije javio i povjerio. Nikakvi napori ljudski ne bi mogli skinuti veo sa najvažnijih tajni života. Prava vjera, hrišćanska vjera, to je Bogom otkriveno znanje ljudima o najvažnijim predmetima: o jednom Bogu, o duši, o putu života, o onom svijetu i Sudu Božjem” (str 101,102).

U knjizi „Kroz tamnički prozor”, kroz 82 pisma ili zapisa, imamo česte pohvale čudesnih javljanja samoga Hrista Svetom Nikolaju. On kao neki prorok govoreći o vjeri i znanju, otkrivenju i predanju, sve to pominje kako bi dao orijentaciju savremenom čovjeku koji ne može da se snađe, pogotovu u svijetu prenatrpanom raznim idolima lažne prosvjete i kulture.

(NASTAVIĆE SE)

---