Uvođenjem pravnog instituta zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako to predviđa Nacrt zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), krši se načelo slobodnog pristupa informacijama i omogućava organima vlasti, odnosno službeniku za SPI, da samovoljno odlučuju i na taj način dodatno „kazni“ građanina ili pravno lice koji osnovano zahtijevaju da ostvare svoje pravo „da znaju“, ocijenio je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda koji je dao mišljenje o tom aktu, a koji je Institut alternativa (IA) dobio putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama. Kako kaže Dina Bajramspahić iz IA, Zaštitnik je, kao krovna državna institucija zadužena za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Crnoj Gori, sačinio mišljenje sa komentarom članova nacrta koje su kao problematične prepoznale pet nevladinih organizacija koje su učestvovale na javnoj raspravi (IA, MANS, HRA, CGES, CEMI).

– U prvom komentaru mišljenja se navodi da: „nije prihvatljivo da su sve informacije koje su označene stepenom tajnosti čiji su vlasnici međunarodne organizacije ili druge države, kao i informacije organa vlasti koje su označene stepenom tajnosti, a koje nastaju ili se razmjenjuju sa međunarodnim organizacijama ili državama isključene od primjene ovog zakona“. U nastavku Zaštitnik se poziva na crnogorski Ustav i zaključuje da se pristup informacijama ne treba isključivati „na prilično uopšten način“. Zaštitnik je, takođe, potvrdio da je „upitno koji su to razlozi koji isključuju pristup informacijama kada se radi o odlukama kolegijalnih organa“ (…) te da se „odluke kolegijalnih organa ne mogu generalno isključivati od slobodnog pristupa informacijama, jer odluke tih organa imaju isti pravni smisao i suštinu kao i odluke svih drugih organa vlasti“. Dalje se navodi da „ne bi trebalo isključivati cjelokupnu oblast `međunarodnih, odnosno, diplomatskih odnosa`“, kao i da nije prihvatljivo ostavljati mogućnost da se drugim zakonima propisuju dodatni izuzeci u ovoj oblasti – navodi Bajramspahić.

Ombudsman je ukazao i da nije propisana procedura sprovođenja testa štetnosti kao ni način kontrole sprovođenja procedure, što dovodi do arbitrarnosti u odlučivanju. Kritikovana je i namjera Vlade i Ministarstva javne uprave da se pristup informacijama ograniči skraćenim, a ne sa jasnim i potpunim obrazloženjem. Ombudsman je objasnio da će se, u protivnom, ugroziti jemstvo protiv proizvoljnosti i samovolje organa.

Bajramspahić podsjeća da je Ministarstvo javne uprave 28. novembra objavilo izvještaj sa javne rasprave o nacrtvu ovog zakona. Ministarstvo je odbilo 15 ključnih komentara pet nevladinih organizacija, dok je pet primjedbi prihvaćeno djelimično ili predmet dodatnih razmatranja, kako se navodi u izvještaju.

– To znači da Vlada nakon svega i dalje ne namjerava da unaprijedi nacrt kojim se uvode sistemska ograničenja pristupa informacijama, novi osnovi za skrivanje podataka, ukidaju se postojeća prava građana i obaveze organa vlasti, a ne rješavaju se problemi u praksi koji dovode do višestrukog kršenja prava i izostanka bilo kakve odgovornosti. Gotovo sve predložene izmjene zakona sužavaju postojeća prava građana zato pozivamo Vladu i MJU da ozbiljno shvate komentare Ombudsmana i nacrt zakona usklade sa Ustavom i međunarodnim standardima – ocjenjuje Bajramspahić.

M.S.

---

Građanima uskraćuju informacije o bezbjednosti
Ombudsman u mišljenju navodi da su informacije iz oblasti bezbjednosno-obavještajnog sektora, za koje postoji obaveza čuvanja tajne, široko isključene od slobodnog pristupa infomacijama. Ističe da nijesu bliže klasifikovane informacije na koje se zakon ne primjenjuje.

– Nije prihvatljivo da sve informacije koje su označene stepenom tajnosti, čiji su vlasnici međunarodne organizacije ili druge države, kao i informacije organa vlasti, a koje nastaju ili se razmjenjuju u okviru međunarodne saradnje sa međunarodnim organizacijama ili državama, isključene od primjene zakona. Ovo iz razloga što Ustav ostavlja mogućnost da se pravo pristupa informacijama može ograničiti samo ako je to u interesu zaštite života, javnog zdravlja, morala, privatnosti, vođenja krivičnog postupka, bezbjednosti i odbrane – piše u mišljenju.


Neustavno ukidanje žalbi na rješenja
Ombudsamnu je upitno i koji razlozi opravdavaju onemogućavanje podnosiocu zahtjeva za pristup informacijama, kojem je odbijen zahtjev od organa vlasti koja sadrži podatke koji su označeni stepenom tajnosti da izjavi žalbu na rješenje, odnosno pravni lijek kojim može zaštititi ostvarivanje svog prava kod drugostepenog organa. Ističe da pravo na žalbu pripada osnovnim, Ustavom zajemčenim pravima građanina, a istovremeno ono je bitan element u ostvarivanju ustavnosti i zakonitosti. Ističu da prema Ustavu svako ima pravo na pravni lijek protiv odluke kojom se odlučuje o njegovim pravima.