Problem iseljavanja stanovništva sa područja bjelopoljske opštine evidentan je ne samo iz mjeseca u mjesec, već iz dana u dan. Jedan od najstarijih Bjelopoljaca
Milisav Đurović, koji je zašao u devetu deceniju, ističe da je problem iseljavanja naročito izražen na seoskom području.
- Ulaže se u Bistrički kraj, grade se putevi, žičaru postavljaju, žele da valorizuju turističke potencijale Đalovića pećine...Ali sela nam ostadoše pusta pa za koga i čemu to grade- pita se Ćurović i dodaje da u MZ Bistrica ima 15 sela.
- U poslednjih 28 godina broj domaćinstava se za pola smanjio. Stoga mislim da su nadležni dosta kasno sjetili da treba više pažnje posveti selu-ističe Đurović, dodajući da je nekoliko seoskih naselja nestalo sa mape postojanja.
-Kuće zamandaljene, a njive neobrađene.Razlozi su neuređena putna infrastruktura, nezaposlenost, ugašena mala privreda, gašenje industrijskih objekata, problem sa otkupom poljoprivrednih proizvoda...- kaže Đurović, dodajući da je ne tako davne 1991. godine u petnaset naselja MZ Bistrica bila 582 domaćinstva. Danas, samo 312, što znači da je nestalo, otišlo 270 domaćinstava.
-U Boturićima bilo je 58 domaćinstava, danas 32, u Dolcu 22 danas 18, u Jablanovu 23, danas samo osam, u Pećarskoj, gdje je izgrađena nova škola, ali nema đaka, nekada je bilo 43 domaćinstva a danas svega osam. U Požeganjama bilo je 26, a danas svega devet domaćinstava, dok je na Stubu bilo 20, a danas osam, i tako dalje-kazuje Đurović.
Milosav Kojović, koji je devetoj deceniji života, kaže da je iseljavanje odavno postala goruća tema ali da niko neće njime ozbiljnije da se pozabavi.
-Prije ovog sadašnjeg izraženog iseljavanja, najveće je bilo u doba vladavine Osmanskog carstva. Tada se narod iseljavao prema Popovom Polju u Hercegovini. Od tada se ovako veliki egzodus autohtonog stanovništva ne pamti u ovom kraju. Povećava se odlazak, posebno mladih. Sad je iseljavanje dostiglo zasigurno svoj maksimum. Stanje je više nego alarmantno- kaže Kojović i dodaje da su mnogobrojni razlozi za iseljavanje.
- Počev od nacionalne i vjerske diskriminacije do nepostojanja uslova da ljudi mogu da ostanu, rade i žive od svoga rada. Nema ni od koga pomoći, otkupa nema, plasmana proizvoda nema⌠U Vranešu su ostala uglavnom staračka domaćinstva, a biologija je neumoljiva. Ni njih za koju godinu neće biti. Šta onda da radimo-pita Kojović.
M.N.
Džaba novi asfalt kada njime neće imati ko da ideMilosav Kojović naglašava da odlazak mladih uzrokuje sve manji broj učenika u ovdašnjim školama.
-Dosta područnih odjelenja je zatvoreno. Mladi koji siu ostali neće da sklapaju brakove, nema djece i dečjeg plača. Uzalud je što su se dosjetili da naprave ovaj asfaltni regionalni put, kada njime iz ovih naših krajeva brzo neće imati ko da ide-ističe Kojović.
I Milisav Đurović naglašava da je sa samanjenjem broja domaćinstava, umanjen je i broj učenika u ovdašnjim školama.
- U Osnovnoj školi,,Vuk Karadžić‘‘ u centru Bistrice, 1991. godine bilo je 386 učenika, a ove godine 130. Slično je u dva područna odjelenja. Sve ovo mora ozbiljno da natjera na razmišljanje nadležne. Šta i kako dalje kada je selo u pitanju-ističe Đurović.
)){kind=small}
