-PIŠE: MILICA KRALj

Branko Kukić, urednik časopisa „Gradac“ koji je pokrenuo biblioteku „Alef”: „Borhes je bio pisac broj jedan u svijetu. Oko njega se bila sjatila čitava planetarna kreativnost. On je otkrio ono što što smo svi znali i nosili u sebi, ali nismo imali ideju na koji način da to iskažemo. Poslije raznih izama, revolucija, ideologija, pojavio se jedan univerzalni čovjek koji bi, da nije pisao knjige, mogao da bude književni lik. On je u svojim pričama i pjesmama skupio sve one simbole i figure koji grade priču o univerzumu i čovjeku u njemu: beskonačnost, vječnost, lavirint, ogledalo, vječnu knjigu, ljudsko pamćenje...Time je na jednom mjestu skupio sve ljudsko iskustvo, a mi smo preko njega dobili čovječanstvo na dlanu – čovječanstvo koje prebiva u istoriji, mašti, u religijama, u svakodnevnom životu, u vidljivom i nevidljivom. Pored svega toga smo svakodnevno prolazili ne primjećujući ga. Kakva ljudska ograničenost! On je to na virtuozan način sažeo, spakovao u jednu tačku i nazvao Alef. A i ta tačka bila je poznata – sreli smo je kod Blejka, kod Bretona, kod Tejara de Šardena, u kabali, hrišćanstvu. Ali Borhes je bio genije sublimacije, jer je čitav svijet smjestio u zrno pijeska. Interesantno je da sam knjigu ‘Maštarije’ – koju je 1963. objavio beogradski „Nolit“ (urednik je bio Vasko Popa) – kupio na rasprodaji za jedan dinar, a paklo cigareta koje sam tada pušio bilo je dvadeset puta skuplje od te knjige. Ta tadašnja slučajnost i bizarnost učinile su mi se kao dobar znak. Nesvjesno sam u tome istovremeno vidio nešto talično i važno. To me je poučilo da treba vjerovati u slučajnost i da su u njoj možda skrivena najveća otkrivenja.“ Danilo Kiš: „Nema sumnje, pripovijetka, tačnije rečeno pripovjedačka umjetnost, dijeli se na onu do Borhesa i na onu poslije Borhesa. I tu ne mislim na proširenje polja realnosti (u pravcu fantastike), nego u prvom redu na samu tehniku pripovijedanja; mopasanovsko-čehovljevsko o`herijevsko pripovijedanje, koje je težilo detalju i koje je stvaralo svoje polje mitologema indukcijom, zamijenjeno je kod Borhesa jednim čarobnjačkim i revolucionarnim pothvatom dedukcijom, što je samo drugo ime za pripovjedački simbolizam, čije su konsekvence, na teorijskom i praktičnom planu, ne manje od onih koje je izvršio taj isti simbolizam sa pojavom Bodlera. Moderna forma fantastike jeste erudicija“, rečeno je povodom Borhesa, ako se ne varam. Ova kratka konstatacija sadrži, međutim, čitavu jednu poetiku moderne literature i, rekao bih, ta je navedena formulacija zapravo temelj cjelokupne moderne literature. Šta se tom formulom želi reći? Da je vrijeme izmišljanja prošlo, da čitalac više ne vjeruje u izmišljotine, jer mu je moderno vrijeme, u konstelaciji „ svjetskog sela“ koje umnožava bizarna fakta stvarnosti, pokazalo da ona famozna fraza Dostojevskog da „ništa nije fantastičnije od stvarnosti“ nije samo spretna doskočica jednog književnika, već se ta fantastika stvarnosti prikazala modernom čovjeku kao fantastična stvarnost: sablasni prizor grada nalik na mjesečevo tle, sa dvjesta hiljada mrtvih do čudesnih razmjera unakaženih ljudskih telesa, jeste prizor kakav je srednjovjekovna (ipak) fantazija jednog velikog pjesnika mogla dospjeti jedino snagom najsmjelije uobrazilje, zamišljajući sličan prizor samo negdje izvan ovog svijeta, u predjelima daleke kazne i ispaštanja.“
Silvija Moloj: „Činjenice da Borhesovi citati ne pojačavaju tekst spolja, nit ga pak ukrašavaju, da se kreću pak u jednom stalnon nezadovoljstvu – sama materija Borhesovog djela – i da se, svjesni tog nezadovoljstva, koje ih rađa i koje oni, sa svoje strane izazivaju u čitaocu, izdržavaju od multipliciranja i ponavljanja, pokazuje da ih oživljava jedan drugačiji duh.(...) U Borhesovom djelu eruditna referenca, legitimna ili izmišljena, obično se skriva stidljivo u zagradi: stilističko sredstvo da se ta referenca oslobodi ne sasvim tradicionalnih funkcija. Umjesto da i uvede kao čisto objašnjenje ili preciziranje, borhesovska zagrada raspravlja, koriguje skoro protivurječi tekstu, idući čak dotle da mu se podsmijeva ako je to potrebno.“
(KRAJ)

---