PLAV – Profesor dr Marko Knežević ističe da uprkos tome što se narod sa prostora Gornjeg Polimlja kroz istoriju borio i ginuo za državu Crnu Goru, danas živi na ivici gole egzistencije. Kaže da Gornje Pomilje doživljava demografski kolaps veći nego u tursko doba, uz opasnost odumiranja i brisanja sa geografske mape. Kako navodi, zabrinjava alarmantna socio-ekonomska situacija, „jer sve ide u sunovrat“. Prof. dr Knežević smatra da je jedini izlaz iz trenunog stanja povraćaj statusa opštine Gornje Polimlje i konstatuje da je silazni trend ovog područja počeo upravo ukidanjem Polimske i Veličke opštine i priključenjem opštini Plav.

– Zašto ćutimo na sve ovo, a znamo da je ćutanje odobravanje?! Bez svoje lokalne samouprave, prepušteni sami sebi, građani ovog dijela plavske opštine nijesu u stanju da sami kreiraju svoj razvoj i rješavaju nagomilane probleme, unaprijede privredne i društvene djelatnosti, infrastrukturu i školstvo. Mjesne zajednice niti imaju sredstava, niti kadrova da bi odgovorile takvom zadatku, a podaci jasno govore da je stanovništvo MZ Velika smanjeno za 72 odsto, a MZ Murino za 40 odsto – ističe prof. dr Knežević.

Poručuje da je potrebno probuditi se i preispitati odgovornost za stanje u kojem se našao ovaj kraj.

– Gornje Polimlje, koje obuhvata tri mjesne zajednice u okviru opštine Plav – Brezojevice, Murino i Velika, u kojima većinsko stanovništvo čine Srbi i Crnogorci, umjesto da se u miru ekonomski razvija, jer raspolaže bogatim i raznovrsnim resursima, sve više nazaduje i propada. To je danas najzaostaliji kraj u najnerazvijenijem dijelu naše države. Do početka tranzicije početkom devedesetih godina prošlog vijeka ovdje su bila zastupljena sva tri privredna sektora – primarni, sekundarni i tercijarni, a danas postoji samo primarni sektor – poljoprivreda i sakupljanje šumskih plodova – kazao je Knežević i dodaje da je poljoprivreda prije tranzicije imala viškove proizvoda, stočni fond je bio neuporedivo brojniji, a zemljoradnička zadruga nosilac razvoja. U Brezojevicama je, kako navodi, radila i mljekara koja je proizvodila sir i jogurt.

– Sekundarni sektor – industrija, bio je glavni nosilac razvoja ovog područja. DIP, kasnije ŠIK „Bor“ u Brezojevicama zapošljavao je jedno vrijeme oko 150 radnika. U procesu svojinske transformacije i privatizacije ovo društveno preduzeće je uništeno a radnici ostali bez posla. U Murinu je radila konfekcija „Maksim“ koja je zapošljavala još veći broj radnika, ali je i ona u procesu privatizacije prestala sa radom a radnici otpušteni s posla. Fabrika lignoplasta u Brezojevicama brzo je prestala sa radom zbog zastarele tehnologije, a fabrika protivgradnih raketa, takođe u Brezojevicama, u kojoj je veći dio zaposlenih trebalo da bude iz Murinskog Polimlja, nije ni otvarana jer je, navodno, predstavljala investicioni promašaj – podsjeća dr Knežević.

N.V.

---

Sela i turizam potpuno zapostavljeni
– Sela Murinskog Polimlja su u nedavnoj prošlosti bila u znatno boljem ekonomskom i socijalnom položaju. Zahvaljujući demografskom rastu, škole su bile tijesne da prime sve đake. U selima je bilo dovoljno radno sposobnih. Bilo je i seoskih prodavnica i kafana. Izdizalo se na katune. Momci se ženili, djevojke udavale i nije bilo na stotine neženja kao danas. U seoskim domovima kulture priređivana su veselja, igranke i svadbe, a danas oni služe skoro isključivo kao kapele – naglašava dr Knežević i dodaje da je hotel „Sjekirica“ u Murinu privatizovan, a onda srušen u NATO bombardovanju 1999. godine. Nije izgrađen novi iako je prošlo 20 godina, što je, kako kaže dr Knežević, još jedna činjenica o zapostavljenosti Murinskog Polimlja.

– Postavlja se pitanje zašto Opština Plav kao nosilac razvoja turizma ne pokrene pitanje izgradnje novog hotela sa četiri ili pet zvjezdica – naglasio je dr Knežević.