U organizaciji Crkvene opštine topaljsko-hercegnovske na Srđevdan u Sabornom hramu Svetog Spasa na Toploj služio je arhimandrit mr Aleksej (Bogićević), iguman Manastira Svetog Luke u Bošnjanima, nedaleko od Varvarina. On je govorio i na duhovnoj tribini na temu „Susret sa starcima (monaške priče i pouke”. Ovom prilikom vjernici su imali priliku i da cjelivaju ikonu i skufiju (monašku kapu) Svetog Jovana Rusa, jednog od najdražih svetaca među Grcima čije su mošti ponos grčkog ostrva Evija.
U prigodnoj besjedi arhimandrit Aleksej ukazao je na nebrojena čuda koja potiču od moštiju i ikona Sv. Jovana Rusa, koji nije bio ni arhijerej ni bogoslov, već prosti mladi čovjek koji je veći dio svog života proveo u jednoj štali. Rođen je na jugu Rusije i kao mlad vojnik bio je zarobljen i prodat početkom 18. vijeka nekom turskom komadantu. Nikakva vrijeđanja i batinanja okrutnog gospodara nijesu mogla budućeg sveca da pokolebaju u njegovoj pravoslavnoj vjeri.
– U svojoj poniznosti Sv. Jovan smatrao je ćošak štale dovoljnim za svoj nedugi život. Molitve na njegovim moštima pomogle su mnogima, zato neka ovo naše druženje bude dar srca, jer ovaj naš susret je susret sa srcem. Moja želja je da vas gledam i da vas slušam, da vam objasnim put ove ikone i ove monaške kape koju sam stavio na vaše glave da vam pomogne da sve vaše tegobe ili dio njih nestanu - poručio je arhimandrit Aleksej.
– Ovo naše sabranje liči mi na liturgijsko, jer nas uvode u Carstvo Božje, i divna je duhovna radost koju osjećam ovdje na Toploj i u Herceg Novom. Večeras sanjam na srcu. To mi je divan osjećaj. Srce je čudesno. Mi starimo, a srce ne stari, i upravo ovaj naš susret je susret sa srcem. Ti susreti i priče sa starcima su jedno veliko iskustvo. Kao i putovanja. Ona nam „napune baterije”. I zaista, u ovo vrijeme iskušenja i nestabilnosti, ako ne „napunimo baterije” i ako ne obnovimo blagodet, može magla da nam proguta put - rekao je monah Aleksej. Dodaje i da ga posebno raduju ne samo susreti sa duhovnicima, već i sa običnim ljudima jer na njima počiva Crkva. Jer, ti neprimjetni ljudi, koji su podmetnuli leđa, drže krajeve Crkve. On dodaje i da svi starci uvijek poručuju, kada uče životu u vjeri, koliko je bitan susret sa čovjekom.
– Starci vas uče kako da na plodnom drvetu ne budeš suva grana. I ja se uvijek bojim da nijesam suva grana tog plodnog drveta - rekao je u nadahnutoj besjedi iguman Aleksej, kazujući i o svojim iskustvima tokom pola vijeka monaškog života u Svetoj zemlji i Dečanima. Inače, ta iskustva pretočio je i u knjige „Susreti sa starcima”, „Priče iz nezaborava” i „Dečanske priče”.
Z.ŠAKOTIĆ

---

Nepotrebni bilansi života
Iguman manastira u Bošnjanima, arhimandrit Aleksej istakao je i da te priče nijesu uvijek gorke, da u njima ima i humora, da ima mnogo upečatljivog duha tih staraca, i da ih ljudi zato pamte kao i priče iz djetinjstva.
– Mi vremenom natrpavamo nepotrebne bilanse života u naša srca i naše pamćenje, zato čuvajte vaše događaje iz mladosti. Lijepo je sjećanje i vraćanje u prošlost i neka da Bog Gospod da ti susreti traju - rekao je iguman Aleksej.


Zapisao priču Miloševića iz Kruševica
Prisjećajući se susreta i priča u Manastiru Savina sa igumanom Justinom, sa kojim je 24 godine bio u službi Crkvi i narodu, arhimandrit Aleksej je rekao:
– Ovdje u Savini, Igalu na selu Kruševicama, čuo sam brojne priče, a jedna od njih je i priča o mučeniku Jovanu koji je negdje oko 1820. godine po zadatku Sv. Petra Cetinjskog proputovao kroz Kruševice i tu bio ubijen jer se neko slakomio na njegove bisage smatrajući da je tu blago. Vladika Petar je prokleo ubice, a i danas u selu postoji priča da se on često javlja, i kada prođete pored njegovog groba da se čak svijeće same pale kada naiđete tim mjestom. Tu anegdotu koju sam čuo od porodice Milošević opisao sam u jednoj svojoj knjizi - rekao je monah Aleksej. Dodao je i da je predložio mitropolitu Amfilohiju da posjete grob mučenika Jovana i obnove mu spomen-obilježje.