-Preveo sa ruskog i priredio: Vojin Peruničić

Drugačije rečeno, Pavlove viteške težnje, sukobivši se sa knjigovostvenim interesima Austrijanaca, pretrpjele su potpuni krah.

Još ranije je velikog majstora Malteškog reda očekivalo razočarenje u njegovim međusobnim odnosima od drugog saveznika iz antifrancuske koalicije – Engleza. Zbog oslobađanja Malte 23. decembra 1798. godine Pavle je potpisao sporazum o vojnoj pomoći sa turskim sultanom Selimom III. Admiral Ušakov, prolazeći sa svojim eskadronom preko Bosfora i zauzevši niz Jonskih ostrva, krenuo je prema Malti, ali su ga uslovili Englezi. London nije želio da ispusti dobitak iz ruku, bez obzira na sve sporazume strateškog saveznika, imperatora i velikog majstora. Po viteškim shvatanjima to je bilo uvredljivo.

Antifrancuska koalicija se raspala. Kao odgovor na takav neprijateljski postupak Engleza Pavle je naredio da se uvede embargo na sve engleske brodove i robu u ruskim lukama.

Austrijanci i Englezi, ili nijesu razumjeli Pavlov karakter, ili jednostavno nijesu smatrali neophodnim da ga uzmu u obzir. Napoleon je odmah iskoristio tu grubu grešku. Prvi konzul Francuske odlično je protumačio sve nijanse karaktera ruskog cara, bez obzira na to što je on lično bio građen od savršenog drugog materijala. Za razliku od Pavla, Korzikanca nikad nijesu interesovale beskorisne pobjede. Akademik Jevgenije Tarle ovako to komentariše:

„Neprijatelja treba poraziti i nametnuti mu svoju volju, trajno i `zauvijek` ga poniziti... eto zašto su, po ubjeđenju Napoleona, potrebni ratovi, juriši, pohodi i invazije“.

Ipak, Napoleon nije samo genijalni vojskovođa, nego i talentovani diplomata, koji je shvatao da sa vitezom, da bi pridobio njegove simpatije, preba postupati viteški. Kulturan gest u politici, takođe kao u običnom životu, ponekad košta malo, ali se isplati stostruko.

U tom momentu, kad je Francuska zvanično bila još u ratu sa Rusijom, Pavle je dobio od Bonaparte pismo, koje je prevrnulo cijeli tok evropske politike. Napoleon je predlagao bez ikakvih uslova da odmah vrati u domovinu sve ruske zarobljenike iz korpusa Rimski-Korsakov. Ruski ambasador Sprengporten, koji je stigao po Pavlovom naređenju u Pariz u decembru 1800. godine, čuo je najtoplije riječi poštovanja upućenih ruskom caru i dobio uvjeravanja da će svih šest hiljada zarobljenika biti otpušteno kući sa punim naoružanjem i novom uniformom, koja će biti sašivena na račun francuske državne kase. To je bio pravi viteški gest i Pavle nije mogao da ga ne ocijeni po zasluzi. Istovremeno Napoleon je obavještavao da mir između Francuske i Rusije može biti zaključen za 24 časa, ako to bude želja ruskog imperatora.

Zbližavanju Peterburga i Pariza u velikoj mjeri su pomogle i očigledne promjene, koje su se dešavale u Francuskoj: zemlja je iz haosa u republici išla prema stabilnom poretku i novoj monarhiji. Prvi konzul Francuske je u vezi sa tim izazivao sve više simpatija kod takvog doslednog monarhiste, kao što je bio Pavle.

Stanje stvari se mijenjalo. Kao odgovor na Napoleonove riječi koje je izgovorio pred ruskim ambasadorom: „Vaš gospodar i ja, mi smo pozvani da promijenimo lice zemlje“, 18. decembra 1799. godine Pavle piše:

„Ja ne govorim i ne želim da govorim ni o pravima čovjeka, ni o osnovnim načelima i principima uspostavljenim u svakoj zemlji. Potrudimo se da povratimo svijetu mir i tišinu, kome su oni mnogo potrebni“.

Možda je Pavle i bio iskren, kada je pisao ove redove, ali su njegove izjave veoma brzo počele da se slažu u potpunosti sa Napoleonovim izjavama. Zaboravivši na svoju namjeru da „svijetu vrati mir“, da se u planovima bavi isključivo unutrašnjim poslovima i da ne traži samo slavu, Pavle zajedno sa novim partnerom brzo prelazi na najambicioznije zamisli i oba pokušavaju da nađu način da što bolnije udare svog zajedničkog protivnika, koji ih je najviše povrijedio – Engleze. Ubrzo se takav projekat pojavljuje i svojim iznenađenjem zaprepašćuje istoričare čak i danas. Za cilj zajedničkih operacija protiv Engleza izabrana je Indija.


(Nastaviće se)

---